"Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime
Gospodnje! Hosana u visinama!" (Matej 21:9)
Hosana = „spasi ga“? (Matej 21:9)
Prijevod Biblije Novi svijet (u daljem tekstu NS) koji su
napravili Jehovini svjedoci je u mnogo čemu poseban. Jehovini svjedoci vjeruju
da je to najbolji prijevod koji postoji i znaju se pohvaliti kako su to i mnogi
"stručnjaci" rekli. To je prilično upitno, a ovdje ćemo se pozabaviti koliko nam ovaj
prijevod vjerno prenosi Božju Riječ s originalnog jezika.
Nedavno sam zapazio jedan
redak u Matejevom evanđelju, i učinilo mi se čudno kako je preveden u Prijevodu
Novi svijet.
Matej 21:9 A narod koji je išao pred njim i koji je išao za njim
uzvikivao je: “Spasi, molimo te, Sina
Davidova! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino! Spasi ga,
molimo tebe koji si na visinama!”
Naime, u ogromnoj
većini i hrvatskih i engleskih
prijevoda stoji: "Hosana sinu
Davidovu!".
Ovo je bilo pet dana
prije Pashe kad je Jeruzalem bio pun hodočasnika iz cijelog Izraela. Radilo se
o događaju kada je Isus ušao u Jeruzalem na magarcu i narod (koji je nakon
Lazarovog uskrsnuća masovno povjerovao u njega - Ivan 12:17-18) je očekivao da
on zasigurno jest Mesija - Sin Davidov koji će sada uspostaviti svoju kraljevsku
vlast u Jeruzalemu. U ovom religioznom trenutku (zbog hodočašća na Pashu)
narod pun oduševljenja dočekuje obećanog kralja i sprema mu povorku s
maslinovim granama i pjeva kako u grčkom izvorniku stoji: Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
U interlinearnom prijevodu
Stražarske kule (Kingdom Interlinear translation, izdanje Watchtowera 1985) se može
vidjeti i kako stoji u grčkom izvorniku i kako je prevedeno u engleskom
prijevodu NS (NWT).

Zašto je grčka riječ Hosana u NS prevedena sa "Spasi ga"?
Priznati stručnjak
Novog zavjeta R.T. France u svom komentaru Matejevog evanđelja za 21:9 kaže:
Hosana je grčki oblik hebrejske riječi koji prevodi "Spasi
nas" u Psalmu 118:25, što je izraz koji se u židovskoj pobožnosti već
upotrebljavao više kao usklik hvale, nego li molitve. Iz slijedećega stiha Psalma
118 potječu i slijedeće riječi, Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime
Gospodnje!
To je posljednji od psalama Halel (113-118), koji su se pjevali
antifonalno* prilikom svih velikih izraelskih svetkovina, a ova su dva stiha
tvorila vrhunac pjevanja. Kao izraz religijskog zanosa, ti su usklici sasvim
prirodni za mnoštvo pashalnih hodočasnika. (France, R.T., "Evanđelje po
Mateju: uvod i komentar" Daruvar: Logos, 1997, str. 309, 310).
Nekoliko je
zanimljivih stvari ovdje rečeno.
Matej 21:9 je očito citat
iz Psalma 118:25-26 koji u prijevodu NS glasi:
25 O, Jehova,
spasi nas, molimo te! O, Jehova, podari nam uspjeh, molimo te!
26 Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino! Blagoslivljamo vas iz
doma Jehovina!
Pošto je Hosana grčki oblik hebrejske riječi koji
se prevodi "Spasi nas" onda,
ako se u Mt 21:9 htjelo Hosana doslovno
prevesti, ispravan doslovan prijevod bi bio:
Spasi nas, Sine Davidov!
No, zašto većina
prijevoda, pa i sam grčki izvornik imaju riječ Hosana? Naime, da je smisao onoga što je narod klicao bilo
spašavanje (bilo koga) onda bi u grčkom izvorniku ovdje stajala grčka riječ σῴζω
koja znači spasiti (npr. u Mateju 27:40), a to ovdje nije slučaj.
Gore citirani R.T.
France to objašnjava činjenicom da je pjevanje Hosana u tadašnjoj židovskoj pobožnosti prije svega imalo značenje
slavljenja a ne molitve. Zbog toga, slično kao što se riječ Haleluja (slava Jahvi) ne prevodi već
ostaje istom u svim prijevodima, tako se i za riječ Hosana koja znači odavanje slave nekoj osobi ostavlja neprevedenom.
Tri evanđelista:
Matej (21:9), Marko (11:9) i Ivan (12:13) u svojim izvještajima ostavljaju u grčkom
izvorniku riječ Hosana.
Jedino Luka, koji nam
izvještava o istom događaju, ne koristi tu riječ. I jako je zanimljivo kako nam
Luka prenosi koji je smisao onoga što je narod klicao:
37 I
čim se približio putu koji se spušta s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika
počelo se radovati i na sav glas hvaliti Boga zbog svih silnih djela koja su
vidjeli:
38
“Blagoslovljen onaj koji dolazi kao Kralj u ime Jehovino! Mir na nebu i slava na visinama!” (Luka 19:37-38, NS)
Dok je NS u Mt 21:9
preveo „Hosana na visinama!“ sa "Spasi ga, molimo tebe koji si na visinama!”,
Luka nam smisleno prevodi ono što su klicali sa: "Slava na visinama".
To onda znači da ako
se traži smisleni prijevod usklika "Hosana Sinu Davidovu!" onda bi to
bilo: "Slava Sinu Davidovu!".
Jer doista zvuči nevjerojatno
da narod koji je oduševljen kraljem koji dolazi viče Bogu "Spasi
ga!". Nije jasno na što je onda narod (koji je bio toliko oduševljen
Isusom i koji je od njega sada puno očekivao) mogao misliti kada je navodno
klicao "Spasi ga!"? Iz teksta se ne vidi da je narod (a pogotovo kasnije
i djeca) naslućivao nekakvu opasnost za Isusa pa da bi vapili Bogu da ga spasi.
Oni nisu u očaju i strepnji da bi to vapili; već su oduševljeni i slave
dolazećeg kralja.
Dodatnu potvrdu da Hosana označava slavljenje a ne molitvu
za spasenje nalazimo u ranokršćanskom spisu Didahe (spis na koji se poziva i
literatura Stražarske kule; npr. SK 1.2.1992., str 19: „Jesu li Apostolski Oci
učili nauku o Trojstvu?“). U Didahi 10:6 stoji na grčkom ista konstrukcija
kao u Mateju 21:9 samo nije u pitanju Sin
Davidov nego Bog Davidov.
Matej 21:9: Ὡσαννὰ
τῷ υἱῷ
Δαυίδ -
ili doslovno: "Hosana Sinu Davidovu!"
Didahe 10:6: Ὡσαννὰ τῷ
θεῷ
Δαυείδ -
ili doslovno: "Hosana Bogu Davidovu!"
Po logici
prevoditelja NS-a, Didahe 10:6 bi se trebale prevesti kao: "Spasi, molimo
te, Boga Davidova!"
Jahve je bio Bog
Davidov. Treba li Jahvu spašavati? Tko bi ga trebao spasiti?
Dalje u Mateju 21
stvari idu još na gore za Jehovine svjedoke.
Kad su glavari svećenički i pismoznanci vidjeli
čudesna djela koja je učinio i dječake koji su uzvikivali u hramu: “Spasi, molimo
te, Sina Davidova!” razljutili su se i rekli mu: “Čuješ li što ovi govore?” (Matej
21:15.16; NS)
Što je to što je
toliko zasmetalo svećeničkim poglavarima i pismoznancima dan su očekivali od samog
Isusa da reagira i ušutka narod i djecu? Izgleda da su svećenici imali
osjećaj da su djeca pretjerala s nečim. Možda su pretjerala s tim što su Isusu
dali mesijansku titulu "Sina Davidovog"? Možda, ali postoje i druga
mjesta u Bibliji gdje se Isusa nazivalo Sinom
Davidovim pa nije bilo takve reakcije na to (npr. Matej 12, Luka 18).
Ovdje je reakcija
isuviše energična - ovdje se radi o potencijalnoj huli, što se da bolje vidjeti
iz Luke 19:39 gdje stoji "A neki farizeji iz
mnoštva rekli su mu: “Učitelju, prekori svoje učenike!”"
Svećenici i farizeji
su znali dobro što znači riječ Hosana
i da je jedino Bog dostojan da se slavi tom riječju, kao što je i u Ps 118:25
ona upućena Bogu Jahvi.
Nezgoda za Jehovine
svjedoke tu ne staje. Dalje u Mateju sam Isus zapečaćuje stvar i razsvjetljava
nam koja je stvar tu bila sporna. Na svećeničko prigovaranje da
dapušta da ga djeca slave "Isus im je
odgovorio: “Čujem. Zar nikada niste čitali: ‘Iz usta male djece i dojenčadi
pribavio si sebi hvalu’?”" (Matej 21:16, NS)
Isus ovdje citira
Psalam 8:2-3: "Jahve, Gospode naš... U ustima
djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja,
zlotvora." (prijevod Kršćanska sadašnjost)
Iz ovog svega se
jasno vidi da je sporno pitanje bilo pitanje: slavljenja. Svećenici i farizeji
su spočitavali Isusu da od naroda i djece prima slavljenje kojeg je dostojan
samo Bog, a on im se usprotivljava i štoviše citira da je ovaj događaj već prorečen
i da djeca koja slave njega su ona djeca iz Psalma 8 koja slave Jahvu.
Sada valjda postaje
jasno i zašto prevoditeljima koji su napravili prijevod Novi svijet nije stalo do toga
da ostave neprevedenu riječ Hosana,
tako da većina Jehovinih svjedoka niti ne zna za tu riječ koja i u
(tradicionalnom) kršćanstvu označava slavljenje. Izgleda da prevoditeljima nije
u interesu da se Božja Riječ prenese vjerno na mjestima koja upućuju na to da
je Isus dostojan slavljenja koje pripada samom Bogu. Ovdje se prevoditelji
Novog svijeta svrstavaju na stranu židovskih svećenika i farizeja dok svjesno
žele zabraniti Jehovinim svjedocima i njihovoj djeci da pjevaju hvale Isusu i
da ga slave riječima: Hosana Sinu Davidovu!
* antifonalno pjevanje u kojem dvije
grupe ili dva zbora izmjenično izvode po jednu rečenicu ili strofu korala
odgovarajući jedni prema drugima