Pridruženost Društva Stražarske kule Ujedinjenim narodima

 

Godine 1992. Društvo Stražarske kule (u daljem tekstu SK) je na svoj zahtjev kao nevladina organizacija (u daljem tekstu NVO; engleski NGO) prihvaćena za pridruženog člana Odjela za informiranje javnosti Ujedinjenih naroda (UN-DPI). U tom statusu SK je ostala sve do 2001. godine. Ovaj status je najbliži odnos kakav neki NVO može formirati s UN-om.

Mnogim Jehovinih svjedoka koji su naknadno doznali za ovu asocijaciju SK s UN-om, ona je bila uzrok posrnuća zbog:

·    Dvostrukog standarda kojeg SK drži za sebe u odnosu na svoje članove

·    Takvo članstvo smatraju licemjernim s obzirom na povijest osuda SK na račun kršćanskih zajednica koje su imale veze s UN-om

·    Neiskrenih informacija koje je SK objavila u pokušaju da objasni situaciju svojim članovima

 

Zbog velikog broja upita za potvrdu, UN je objavio pismo kojim je potvrdio članstvo SK kao NVO pri UN-u u periodu od 1992 do 2001. Originalno pismo na engleskom se može naći ovdje.

Službeno pismo u kojem se opisuje status povezanosti SK sa UN-om je bilo dostupno nekoliko godina na web stranici Ujedinjenih naroda na: www.un.org/dpi/ngosection/pdfs/watchtower.pdf. Od 20. srpnja 2011, može se naći u arhivi na stranici: www.web.archive.org/web/20090126152929/http://un.org/dpi/ngosection/pdfs/watchtower.pdf

U tom pismu se razaznaje da je SK bila povezana NVO s UN-om i kao takva je morala složiti se i prihvatiti sljedeće stavke koje važe za bilo koju nevladinu organizaciju povezanu s UN-om:

·    da NVO (u ovom slučaju SK) dijeli ideale Povelje UN-a;

·    da NVO pokazuje interes za stvari UN-a i da ima dokazanu sposobnost doći do ciljane ili specijalizirane publike, kao što su pedagozi, predstavnici medija, politike i poslovne zajednice;

·    da NVO ima predanost i sredstva za provođenje učinkovitih programa informiranja o UN-ovim aktivnostima time što izdaje biltene i brošure, organizira konferencije, seminare i okrugle stolove, te pridobiva suradnju medija.

 

Primjerak pristupnice iz 1991. koji je ispunila SK pokazuje da je SK godišnje morala izvještavati Ujedinjene narode o svome radu. Na pristupnici se navodi:

  "da nam dostavite dokaze statusa vaše organizacije kao neprofitne i godišnje izvješće o svojim aktivnostima u vezi s Ujedinjenim narodima."

Kopija prvog stavka pristupnice UN-u iz 1991.

 

Kasnije će biti navedeni navodi iz literature SK iz 1990-tih u kojima se pohvaljuje rad Ujedinjenih naroda iz kojih se vidi da je SK pokušala udovoljiti ovom zahtjevu UN-a kako bi godišnje mogla obnoviti svoj pridruženi status kao NVO pri UN-u.

 

Dvostruki standard

Pridruženost UN-u je dvostruki standard kada se usporedbi s načelima koje SK provodi nad svojim članovima. SK je vrlo jasno dala na znanje svojim članovima da se bilo kakva uloga, zaposlenje ili jednostavno članstvo u neodobrenim organizacijama smatra otpadništvom, i rezultira u disciplinskom postupaku prema članu koji zbog toga može biti izbačen iz zajednice (i time izbjegavan od dotadašnjih prijatelja i rodbine).

Tako u Pitanjima čitatelja u Stražarskoj kuli od 1.1.1979 piše:

Je li istina da iz vjerskih razloga Jehovini svjedoci ne mogu biti članovi YMCA (Young Men's Christian Association; prevedeno na hrvatski: Kršćanske udruge mladih)?

Da, to je tako. Dulje vrijeme već prepoznajemo da YMCA, iako nije crkva kao takva, definitivno je usklađen s vjerskim organizacijama tkz. kršćanstva u naporima za promicanje međuvjerskih ciljeva. Pridruživanjem članstvu YMCA-a osoba prihvća ili podupire opće ciljeve i načela te organizacije. Nije slučaj da ta osoba jednostavno plati za nešto što prima, kao pri kupnji stvari koje se prodaju za širu javnost u trgovini. (Usporedi 1 Kor 8:10; 10:25) Niti je njeno članstvo samo dozvola za ulazak, kao kad netko kupi ulaznicu za kazalište. Članstvo znači da je ta osoba postala sastavni dio te organizacije osnovane s određenim vjerskim ciljevima, uključujući i promociju međuvjerske suradnje. Dakle, za jednog Jehovinog svjedoka postajanje članom takve takozvane "kršćanske" udruge bi dovelo do otpada.

 

Osuda „takozvanog“ kršćanstva

Kršćanstve crkve i zajednice su od strane SK redovito osuđivane za svoje sudjelovanje s Ujedinjenim narodima, i prikazane su kao bludnica koja jaše na leđima ove „prorečene“ skrletne zvijeri.

 

„Ti stanovnici na zemlji su se čudili diveći se nad oživljenom skerletnom divljom zvijeri. Mnogo se pouzdanja bilo postavljenu u njenu sposobnost da bude snaga za svjetski mir i sigurnost. Velika očekivanja su se držala za nju, a ona je dobilo oznake koje su stvarno bogohulna sa stajališta Svete Biblije. Kako to? Zbog toga da se ovoj divljoj zvijeri pripisuje sila i zadaci koji zapravo pripadaju Božjem i kraljevstvu i njegovom Mesiji ili Kristu. Natrag, 1919. Godine skerletna Liga naroda se ozbiljno nazivala političkim izrazom Kraljevstva Božjeg na Zemlji. A sada Ujedinjeni narodi, nasljednici te Lige, se naziva najboljim sredstvom za mir, da, čak i više od toga, posljednjom nadom za mir. Tako danas možemo vidjeti u stvarnosti ono što je apostol Ivan vidio u simbolu, da je ta skerletne boje divlja zvijer puna bogohulnih imena. Oni izrazi divljenja lažno religioznih ljudi ih nisu doveli do štovanja Jehove Boga Stvoritelja, nego na idolatriju s ljudskom tvorevinom, obožavanje političke slike, obožavanje međunarodne organizacije za svjetski mir i sigurnost. Otk 17:3.“ Stražarska kula, 15. studeni 1963. str. 697

 

 

Nacije unutar i izvan Ujedinjenih naroda svrstale su se protiv vladavine “Kneza mira”. Organizacija Ujedinjenih naroda, gledano s Božjeg stanovišta, jedna je ogromna svjetska zavjera.

Svjetska sigurnost pod “Knezom mira” (SK, 1.8.1987, str 26, odl 13)

Način postupanja Društva naroda i njegovog nasljednika Ujedinjenih naroda, uspoređen je u Bibliji s ponašanjem “skerletne divlje zvijeri”, koja ima sedam glava (predočavaju sedam svjetskih sila od kojih potječe) i deset rogova (koji predstavljaju vladajuće sile, koje ju sada podupiru). Iz Biblije proizlazi da je to politička “zvijer”, usporediva s britanskim “lavom” i ruskim “medvjedom”. Na njenim leđima jaši žena, “babilon veliki, majka bludnica i odvratnim stvarima zemaljskim” (Otkrivenje 17:3-8, NS). Taj je opis vrlo dobar odraz Jehovinog gledišta na krivu religiju koja ne zastupa ni njega niti njegovo pravedno Kraljevstvo, nego čini duhovni blud miješajući se u politiku. Primjer toga jest veza religije s UN u svjetskoj kampanji za mir i sigurnost. (Mir od Boga — kada? - SK, 1.2.1987, str 29, odl 20)

 

Dalje SK jasno osuđuje i UN kao zvijer prorečenu u Otkrivenju i kršćanstvo koje smatra bludnicom „Babilonom velikim“ koji se prostituira s zvijeri tj. s UN-om:

Kao ”skerletna divlja zvijer“ iz Otkrivenja (17. poglavlje), na koju je sjela stara bludnica ”Babilon veliki“, Liga naroda je otišla u ”bezdan“ izbijanjem Drugog svjetskog rata godine 1939. To je prisililo bludnicu koja je sjedila na zvijeri da odskoči. Kad je godine 1945. završio Drugi svjetski rat osnovani su Ujedinjeni narodi kao nasljednik zlokobne Lige naroda. Ova organizacija ima daleko više članica od Lige naroda, stoga mora da je jača i da uživa veće povjerenje čovječanstva. Dakle, godine 1945. simbolična ”skerletna divlja zvijer“ izlazi ponovno iz bezdana, a simbolična bludnica ”Babilon veliki“ sjeda opet na njena leđa, gdje besramno sjedi sve do današnjeg dana (Otkrivenje 17:3, 5, 8). Ali, ne više za dugo, što doznajemo iz Otkrivenja 17:16 do 18:24. Zašto ne?

Ujedinjeni narodi su u stvarnosti svjetska zavjera protiv Boga i protiv njemu predanih svjedoka na Zemlji. To je činjenično zavjera u kojoj narodi svijeta takoreći šuruju i kuju planove kako da ustanu protiv vidljive Jehovine organizacije na Zemlji. Ono što će se događati u vrijeme ”svršetka sustava stvari“ bilo je predočeno jednom zavjerom o kojoj se izvještava u Izaiji 8:12 (Matej 24:3). Na oprezu radi ”mira i sigurnosti“ kojeg će proglasiti narodi (SK, 1.1.1988, str 10, odl 12 i 13)

 

Zadnja osuda kršanskih zajednica za povezanost s UN-om je bila 1991. godine:

 

Kad bi tzv. kršćanstvo tražilo mir sa Jehovinim Kraljem, Isusom Kristom, izbjeglo bi predstojeći razorni vihor. (Usporedi Luka 19:42-44.) Međutim, ono to ne čini. Umjesto toga, u svojoj potrazi za mirom i sigurnošću, ono se ulaguje naklonosti političkih vođa narodâ — unatoč biblijskom upozorenju da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom (Jakov 4:4). Osim toga, 1919. snažno je zagovaralo Ligu naroda kao najbolju nadu za mir. Zatim je, od 1945. nadalje, svoje nade polagalo na Ujedinjene narode. (Usporedi Otkrivenje 17:3, 11.) Kako je obimna njegova upletenost u tu organizaciju? Nedavno objavljena knjiga pruža jednu predodžbu kad navodi: ”Ništa manje nego 24 katoličke organizacije predstavljeno je u UN. Mnogi svjetski religiozni vođe posjetili su tu međunarodnu organizaciju. Najznačajniji posjeti bili su onaj Njegove Svetosti pape Pavla VI tijekom generalne skupštine 1965. i pape Ivana Pavla II 1979. Mnoge religije imaju posebne zazive, molitve, hvalospjeve i službe za Ujedinjene narode. Najznačajnije su bile katoličke, unitarističke, baptističke i Bahai vjere.“ - Njihovo utočište je laž! (SK, 1.6.1991)

 

Djelomični citat koji SK gore spominje je iz New Genesis Shaping a Global Spirituality autora Roberta Mullera (1982, poglavlje 6). Rečenica koja prethodi navodu kaže:

„Sve velike svjetske religije su akreditirani pri Ujedinjenim narodima kao nevladina organizacija. Na primjer, ne manje od dvadeset četiri katoličke organizacije su zastupljene pri UN-u.“

Ovo pokazuje da SK osuđuje Crkve koje su kao NVO bile pridružene UN-u i to manje od 12 mjeseci prije nego je SK sama zatražila pridruženje UN-u.

 

Promjena tona

Kada se Liga naroda u početku osnovala SK je pohvalila i zastupala njena načela.

  "Ne možemo, do li diviti se visokim načelima utjelovljenima u Društvu naroda ... Doista, to je idealističko, i približno malom ono što je Bog prorekao da će donijeti nakon ovog velikog vremena nevolje." (SK, 15. veljače 1919, str. 51)

 

  Kasnije, je SK postaje jasnija u redovitim osudama Lige naroda i Ujedinjenih naroda, nazivajući ih blasfemičnim i idolopokloničkim organizacijama i obilježavajući ih skrletnom divljom zvijeri iz Otkrivenja (vidljivo iz prijašnjih navoda iz SK).

Zbog toga je bilo jako čudno kada je u 1990-ih nekolicina pohvalnih članaka napisano hvaleći rad Ujedinjenih naroda.

Uvod Povelje Ujedinjenih naroda izražava sljedeće plemenite ciljeve: ”Mi, narodi Ujedinjenih naroda, odlučni smo sačuvati naredne naraštaje od ratnog biča, koji je dva puta u našem životu čovječanstvu donio neizrecivu tugu (...) i [želimo] ujediniti svoje snage da održimo međunarodni mir i sigurnost (...) odlučili smo ujediniti svoje napore na postizanju tih ciljeva.“

Jesu li UN ’postigli te ciljeve‘? Jesu li naveli narode da ujedine svoje snage i održe mir i sigurnost? Ne, ne do sada, iako su UN iskreno na izrazit način pokušali biti bolji od Lige naroda.

 

Jehovini svjedoci čvrsto vjeruju da će Ujedinjeni narodi igrati značajnu ulogu u svjetskim događajima u neposrednoj budućnosti. Nema sumnje da će taj razvoj događaja biti veoma uzbudljiv. A posljedice će imati dalekosežni učinak na vaš život. Potičemo vas da zamolite Jehovine svjedoke u svom susjedstvu da vam pruže daljnje pojedinosti u vezi toga. Biblija jasno ocrtava sliku koja pokazuje da će Ujedinjenim narodima veoma brzo biti dana moć i autoritet. Tada će UN učiniti neke veoma zapanjujuće stvari koje će vas možda začuditi. A vi ćete sa uzbuđenjem saznati da je veoma blizu još bolji način koji će sigurno donijeti trajni mir i sigurnost! - Ujedinjeni narodi — bolji način? (Probudite se; 8.12.1991.)

 

 

Dana 24. listopada 1995. obilježava se 50. godišnjica Ujedinjenih naroda. Svih 185 sadašnjih država članica obavezalo se na držanje izvornih načela i ciljeva organizacije koji su izraženi u toj povelji: održavanje međunarodnog mira i sigurnosti; sprečavanje činova agresije koji prijete svjetskom miru; poticanje prijateljskih odnosa među nacijama; zaštita temeljnih sloboda svih naroda bez diskriminacije s obzirom na rasu, spol, jezik ili religiju; i postizanje međunarodne suradnje u rješavanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih problema.

Tijekom 50 godina organizacija Ujedinjenih naroda ulagala je zapažene napore kako bi uspostavila svjetski mir i sigurnost. Moglo bi se reći da su oni, po svoj prilici, spriječili treći svjetski rat i ponovno uništavanje ogromnog broja ljudskih života upotrebom nuklearnih bombi. Ujedinjeni su narodi milijunima djece osigurali hranu i lijekove. Pridonijeli su poboljšanju zdravstvenih standarda u mnogim zemljama, osiguravajući, između ostalog, sigurniju vodu za piće i imunizaciju protiv opakih bolesti. Milijuni izbjeglica primili su humanitarnu pomoć.

Kao znak priznanja za svoja postignuća, organizacija Ujedinjenih naroda pet je puta dobila Nobelovu nagradu za mir. No žalosna je činjenica da mi ipak ne živimo u svijetu bez rata.

 

Bez obzira na to koliko moćnima možda izgledaju Ujedinjeni narodi, politika i mediji često onemogućavaju njihova nastojanja. Ujedinjeni su narodi nemoćni ako nemaju podršku svojih članica. No bez pristanka javnosti, mnoge članice UN-a neće podržati Ujedinjene narode...

Jehovini svjedoci, koji ostaju strogo politički neutralni, ne miješaju se u ljudske vladavine. Oni nikada ne dižu revoluciju niti sudjeluju u nekom činu građanske neposlušnosti. Umjesto toga, oni shvaćaju da je izvjestan oblik vladavine neophodan kako bi se održao red i zakon u ljudskom društvu (Rimljanima 13:1-7; Titu 3:1).

  Jehovini svjedoci gledaju na Ujedinjene narode kao i na druga državna tijela u svijetu. Oni priznaju da Ujedinjeni narodi postoje uz Božje dopuštenje. U skladu s Biblijom, Jehovini svjedoci odaju dužno poštovanje svim vladavinama i slušaju ih sve dok takva poslušnost ne zahtijeva da griješe protiv Boga (Djela apostolska 5:29). Pedeset godina neostvarenih nastojanja (SK, 1.10.1995)

 

 

Preokret u izvještavanju UN-a je zgodno nastupio tijekom 1990-ih kada je SK bila dužna izvještavati UN o svome učešću u informiranju svoje publike o radu Ujedninjenih naroda i pri tome javno podupirati Povelju Ujedinjenih naroda.

Povelja Ujedinjenih naroda stupila je na snagu 24. listopada 1945. godine. To je najopsežniji plan za svjetski mir koji su ikada načinili ljudi. Ujedinjeni narodi, koji su u početku imali 51 državu članicu, postali su najveća međunarodna organizacija u svjetskoj povijesti. Osim toga, to je prvi put da neka međunarodna organizacija uopće ima priliku koristiti vojsku kako bi sprovela mir i sigurnost te uspostavila svijet bez rata.

Danas, sa 185 država članica, Ujedinjeni narodi jači su no ikada. Zašto onda ta najmoćnija međunarodna organizacija u povijesti nije uspjela u potpunosti ispuniti svoje plemenite ciljeve?

Svijet bez rata — kada? (SK, 1.10.1995)

 

 

Neuvjerljiva opravdanja

Godine 2001., u Velikoj Britaniji Guardian je objavio uvodni članak koji je doveo na svjetlo uključenost Stražarske kule s Ujedinjenim narodima (http://www.guardian.co.uk/religion/Story/0,,565199,00.html) što je rezultiralo šokom među mnogim Jehovinim svjedocima. Dva dana kasnije, Društvo Stražarske kule pokazuje svoju krivnju povlačenjem svog članstva iz UN-a. SK je zatim krenula s objavom informacija opravdavajući svoje djelovanje sa obrazloženjima koja variraju u rasponu između nevažnog do jednostavno neiskrenih.

 

U pismu podružnicama, članstvo pri UN-u je objašnjeo na način da je Istraživački odjel Stražarske kule zahtijevao pristup knjižnici Ujedinjenih naroda, tvrdeći da je 1991. postalo neophodno da se registriraju kao nevladina organizacija kako bi i dalje imali pristup knjižnici UN-a. Također se tvrdilo da je SK napustila UN kada je doznala da su se "kriteriji za pridružene nevladinih organizacija" promijenili. Slično pismo poslano je i u britanskom Guardianu.

 

 

 

Pismo Guardianu i podružnicama je prilično neistinito. Naime, nije bilo promjena koje bi zahtijevale od nevladinih organizacija da postanu pridruženi članovi kako bi se dobio pristup knjižnici UN-a. Postoji preko 400 UN-ovih knjižnica u svijetu kojima može bilo tko pristupiti. Od 1946, ove knjižnice imaju ista pravila za pristua; i 1991. nije bilo nikakve promjene u zahtjevima za pristup tim knjižnicama.

  "Od 1946, Knjižnica Dag Hammarskjold iz Tajništva Ujedinjenih naroda u New Yorku je uređena za distribuciju dokumenata i publikacija Ujedinjenih naroda korisnicima širom svijeta kroz sustav depozitarne knjižnice. Trenutno, postoji više od 400 depozitarnih knjižnica u više od 140 zemalja koje sadržavaju materijale Ujedinjenih naroda od dana imenovanja kao depozitara do danas. Javnost može konzultirati materijal besplatno u bilo kojoj depozitarnoj knjižnici."

Stoji na službenoj UN-ovoj stranici: www.un.org/Depts/dhl/deplib/deplibsystem.htm

 

Svjedoci koji su pisali Ujedinjenim narodima za pojašnjenje pristupa knjižnici dobili su odgovore, poput onih u ovom pismu. Ovo pismo objašnjava da nije potreban status pridruženog NVO kako bi se zadobio pristup knjižnici. U pismu se samo upozorava da u trenutku njegovog pisanja se privremeno nisu izdavale dozvole za knjižnicu kao posljedica terorističkog napada 11. rujna 2001.

 

Što je još važnije, nije došlo do promjene u zahtjevima za nevladine organizacije da moraju pristati na "podršku" ideala Ujedinjenih naroda. To je navedeno u sljedećim pismu iz 2002. i u priopćenju za javnost iz 1992.

 

Čak i ako bi bilo točno da je pristup UN-ovoj knjižnici zahtjevao povezanost nevladine organizacije s UN-om, Društvo Stražarske kule je sasvim jasno dalo do znanja svojim sljedbenicima da članstvo u političkoj organizaciji nije nikada opravdano. Imajući to na umu, pristup knjižnici UN-a izgleda kao poprilično slabašan izgovor.

Opravdanje Stražarske kule zakazuje na mnogim razinama:

• Pristup UN knjižnica nije prihvatljiv razlog za kršenje vlastita pravila
• Nije bilo zahtjeva da se NVO mora pridružiti UN-u kako bi zadobila pristup knjižnici
• Nije bilo promjena u procesu prijave, posebno ne 1991. g.
• SK je bila dužna podnijeti godišnje prijave između 1992 i 2001
• SK je prekinula svoju pridruženost UN-u samo zbog toga jer je bila javno izložena u medijima. Ako pojedini Jeh. svjedok priznaje svoju grešku tek nakon što je njegov grijeh postao javno poznat postoji visoka vjerojatnost da starješine neće njegovo priznanje neće shvatiti kao stvarni znak pokajanja
• Ako Svjedok može biti izbačen iz zajednice zbog članstva u nekoj političkoj organizaciji, isti standard bi trebao važiti i za Društvo Stražarske kule

 

Stvarni razlog zašto se SK upustila u ovu avanturu s UN-om se može samo nagađati. Vjerojatnije se radilo o tome da je kroz UN mogla lakše lobirati za pravo djelovanja u zemljama u kojima je djelovanje Jehovinih svjedoka zabranjeno.

 

U 1960-ima „Vodeće tijelo“ je odlučilo da svjedoci iz Malavija ne smiju nabaviti političku karticu u jednostranačkoj državi. To je dovelo do nekoliko tisuća mrtvih, silovanja i raseljavanja nedužnih svjedoka između 1963 i 1992. (Godišnjak 1999 str.149-223). Dok su se ovi zločini dešavali sljedbenicima propisa Stražarske kule, njihovo sjedište je ignoriralo isti svoj propis time što je bila politički povezano s Ujedinjenim narodima. Vođe SK slobodno koriste svoju moć kako bi izbacili iz zajednice članove za povezivanje sa ili da rade za organizacije koje djeluju u suprotnosti s načelima SK, i pohvaljuju sljedbenike koji su umrli kako bi poštivali propise organizacije. No ipak, oni sami krše vlastite principe: za pristup knjižnici. Nikada nije bilo isprike ili priznanja prijestupa, već samo kratki i nepošteni pokušaj da se ova nesmotrenost prikaže opravdanom. Treba li onda čuditi kako su nakon ovoga mnogi svjedoci napustili ovu organizaciju zbog ovakva licemjerja?