Isus i razbojnik u raju

(analiza članka "Vidimo se u raju", SK, prosinac 2018)

 

 

Napravit ćemo malu analizu članka iz SK za proučavanje. Izdanje iz prosinca 2018. Članak koji ćemo pogledati je " Vidimo se u raju". Ovaj članak bi se trebao proučavati u dvoranama u tjednu od 4. veljače.

U podnaslovu članka stoji redak iz Luke 23:43 "Bit ćeš sa mnom u raju". To je samo dio tog retka. Cijela rečenica koju je Isus rekao razbojniku bila je:

          Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.

Što se tiče nauka SK, kontraverzno je naravno gdje se treba staviti zarez. Je li Isus rekao:

          "Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.”
ili
"Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju.”

I naravno, s obzirom na to gdje se stavi zarez dobiva se različiti smisao onoga što je Isus rekao: tj. kada će biti s razbojnikom u raju.
No, u ovom osvrtu ćemo se baviti i s tom riječju "sa". Što je Isus mislio kad je obećao razbojniku da će biti SA njim u raju? Ako se ove Isusove riječi pročitaju bez bilo kakvih teoloških pretpostavki dobiva se dojam da je Isus rekao da će biti sa tim razbojnikom u raju. Bez obzira kada i gdje će biti taj raj, Isus tom razbojniku daje obećanje da će biti s njim u raju.

 

Nebeska i zemaljska klasa vjernika

Pogledajmo najprije objašnjenje SK o tom nauku. Za uvod ćemo vidjeti kakav je nauk SK u vezi nebeske klase i zemaljske klase vjernika.
SK uči da 144 tisuće vjernih čini klasu pomazanih vjernih koji će s Kristom kraljevati na nebu. A svi ostali vjerni JS bit će na Zemlji koja će biti obnovljeni raj.

U tom nauku, ovaj nebeski poziv još nije bio otvoren u vrijeme kad je Isus rekao ove riječi razbojniku. U svijetlu tog nauka se onda mora pretpostaviti da razbojnik nije mogao biti od nebeske klase već da će živjeti u raju na zemlji. A to izgleda u suprotnosti s Isusovim obećanjem razbojniku da će biti sa njim u raju, ako se vjeruje da će Isus biti u nebu a razbojnik na zemlji.

Pogledajmo zato kako SK objašnjava ovu situaciju. Čitamo iz knjige "Raspravljenje na temelju Pisma", u poglavlju o Raju. U paragrafu "Po čemu se zna da će taj raj biti na Zemlji?" stoji:

          No kako će onda Isus i taj zločinac biti zajedno? Tako što će ga Isus uskrsnuti od mrtvih i brinut će se za njegove tjelesne potrebe te će mu pružiti priliku da uči o Jehovinim zahtjevima za vječni život i da im udovolji (Ivan 5:28, 29). Budući da je zločinac pokazao kajanje i poštovanje, Isus ga je ubrojio među milijarde onih koji će uskrsnuti kako bi živjeli na Zemlji i dobiti priliku da se pokažu dostojnima vječnog života u raju.

Znači SK ovdje tvrdi da će nakon uskrsnuća o kojem s govori u Ivanu 5 ljudi imati priliku dokazati da zavređuju vječni život. No, otvorimo Ivan 5 i pogledajmo što tamo piše. Čitat ćemo iz prijevoda Jehovinih svjedoka, Novi svijet. U Ivanu 5:28,29 stoji:

          28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov
29 i izaći — oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude.

No, radi li se ovdje zaista o slučaju ako nakon uskrsnuća u zemaljskom raju napravite neki grozan grijeh da ćete zbog toga primiti osudu ili Isus govori o nečem drugom: Da će svi ljudi biti uskrsnuti i da će biti suđeni s obzirom na dijela koja su učinili prije smrti a ne nakon uskrsnuća.
Priroda uskrsnuća če ovisiti o nečijim djelima za vrijeme života, a ne da će ljudi biti uskrsnuti i onda nakon nekog perioda života biti suđeni za djela nakon uskrsnuća. Pogledajmo te Isusove riječi zaista kontekstu u kojem ih je i izgovorio.
Čitamo malo ranije u retku 24

          24 Zaista, zaista, kažem vam, tko čuje moju riječ i vjeruje onome koji me poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

Ove Isuse riječi u potupnoj su suprotnosti nauka SK što se tiče razbojnika koji je visio s Isusom, Isus nije rekao razbojniku da će po uskrsnuću imati priliku zaraditi vječni život. U retku 24 Isus kaže da već u ovom životu možemo zaobići sud i ući u život. Razbojnik je povjerovao Isusu i po ovim Isusovim riječima već je prešao iz smrti u život i ne dolazi na sud. To bi bilo najjednostavnije tumačenje ovih Isusovih riječi. I vidimo koliko SK komplicira ove Isusove jednostavne riječi.
Pogledajmo još neka mjesta koja govore o istoj temi. U Rim 5:1 tako stoji

Razbojnik koji je povjerovao u Krista po ovim riječima je opravdan i proglašen pravednim.

          Dakle, budući da smo zbog vjere proglašeni pravednima, ostanimo u miru s Bogom preko našega Gospodina Isusa Krista

Jednom kad povjeruješ u Krista bivaš opravdan i proglašen pravednim. Onaj razbojnik koji je povjerovao u Krista po ovim riječima je opravdan i proglašen pravednim.
Da ne bi bilo da nešto izmišljam, pogledajmo i Rim 4:1-2

          1 Dakle, što ćemo reći o Abrahamu, našem praocu po tijelu?
2 Da je Abraham zbog svojih djela bio proglašen pravednim, imao bi se čime hvaliti — ali ne pred Bogom.

Razmislimo o ovim riječima u kontekstu nauka da će ljudi po uskrsnuću u mileniju trebati svojim djelima dokazati da su dostojni vječnog života. No, ovdje stoji da djela ne mogu biti temelj nečijeg opravdanja a pokušaj da se njima dokaže vrijednost dovodi do hvalisanja a ne do opravdanja pred Bogom. Ako činiš djela da bi se dokazao onda ona samo postaju temelj za hvalisanje.
Nastavimo dalje od 3. retka:

          3 Jer što kaže Pismo? “Abraham je povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim.”
4 A onome tko radi plaća se ne smatra darom, nego nečim što mu se duguje.
5 Ali čovjeka koji se ne uzda u ono što radi, nego vjeruje u onoga koji bezbožnika proglašava pravednim, on [Bog] smatra pravednim zbog njegove vjere.

U osnovi postoji samo jedan temelj da bi prošli test ako ga želimo tako nazvati. A to je, ovdje stoji, samo vjera u Krista. To je vjera koju je imao i onaj razbojnik. Vjera koja se nije temeljila na djelima koja su trebala nešto dokazati.
Vratimo se u knjigu Raspravljanje.

          Budući da je zločinac pokazao kajanje i poštovanje, Isus ga je ubrojio među milijarde onih koji će uskrsnuti kako bi živjeli na Zemlji i dobiti priliku da se pokažu dostojnima vječnog života u raju.

Ovdje se apsolutno vidi sustav vjerovanja koje temelji spasenje na dobrim djelima. Jer govori se da sve ovisi o tome kakva su nečija djela nakon uskrsnuća u mileniju.
No vratimo se na pitanje što znači biti SA Isusom u raju. Isus je obećao razbojniku da će biti s njim u raju, bez obzira bio taj raj na nebu ili na obnovljenoj zemlji.
I možemo zamisliti razočaranje tog razbojnik kad bi uskrsne i vidi, odnosno ne vidi Isusa nigdje. To baš nema previše smisla jer jednostavno čitanje teksta daje da je Isus mislio ono što je i rekao: da će biti s tim razbojnikom u raju.

 

Abrahamovo potomstvo i nasljedstvo

Vratimo se u članak za proučavanje. U paragrafu 7 stoji.

          Zapazi što je on rekao svom prijatelju Abrahamu. Kazao mu je da će umnožiti njegovo potomstvo tako da ga bude “kao pijeska na obali morskoj”. Isto tako, dao mu je ovo važno obećanje: “Preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj” (1. Mojs. 22:17, 18). Bog je ponovio to obećanje Abrahamovom sinu i unuku.

Prema nauku SK, samo 144 tisuće pomazanih su pravi Abrahamovi duhovni potomci. Međutim Pismo uči nešto drugo. U Galaćanima 3:29 piše:

          A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju.

Dakle, ako pripadate Kristu Abrahamovo ste potomstvo i Abrahamovi nasljednici. A svaki vjernik u Isusa Krista bi trebao za sebe moći reći da pripada Kristu.
Čitamo dalje u 8. paragrafu:

          Biblija nigdje ne ukazuje na to da je Abraham smatrao da će konačna nagrada za ljude biti odlazak u raj na nebu. Kad mu je Bog rekao da će biti blagoslovljeni “svi narodi na zemlji”, logično je zaključiti da je Abraham očekivao blagoslove na Zemlji. Budući da je to obećanje dobio od Boga, mogao se nadati da će “svi narodi na zemlji” živjeti u puno boljim uvjetima.

I s većim dijelom ovog paragrafa mogu se složiti: da je Bog Abrahamu dao obećanje blagoslova na zemlji. No, ovdje se uvodi nejasnoća kada se priča da Abraham nije vjerovao u raj na nebu. Kao da se želi pokazati kako je Abraham samo vjerovao da će dobiti blagoslove na zemlji i da uopće nije vjerovao da postoji raj koji je na nebu.
No, u poslanici Hebrejima stoji što je Abraham vjerovao. Heb 11:13-15

          13 Svi su oni [a među njima i Abraham] umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano [a Bog je nešto obećao Abrahamu], nego su to vidjeli izdaleka i pozdravili izjavljujući da su stranci i privremeni stanovnici u zemlji u kojoj su živjeli.
14 Jer oni koji tako govore dokazuju da revno traže domovinu.
15 A da su mislili na onu iz koje su otišli, još bi imali priliku vratiti se onamo.
16 Ali sada oni teže za boljom, to jest za onom koja pripada nebu. Zato se Bog ne stidi da ga oni nazivaju svojim Bogom — čak im je grad pripremio.

I Abraham zaista jeste očekivao nebeski grad, nebeski raj.

 

Gdje staviti zarez? "Danas u raju" ili "danas ti kažem"

Paragraf 16 se bavi tom kontroverzom gdje staviti zarez među Isusovim riječima kada obećava razbojniku da će biti s njim u raju.

          Obećanje koje je Isus dao tom zločincu u Luki 23:43 važno je i za tvoju budućnost. Neki suvremeni bibličari ovako prevode Isusove riječi: “Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.” Obrati pažnju na riječ “danas”. Što je Isus time mislio? Postoje različita gledišta o tome.

Stanimo malo ovdje. SK ovdje pokušava reći da postoje mnogi prievoditelji, bibličari i da je među njima rasprava kako bi trebalo prevesti te riječi i gdje stavit zarez. Kao da postoji jedna grupa bibličara koja zagovara jedan prijevod a drug grupa bibličara drugi priejvod. I takav se dojam stječe kada se pročitaju ove riječi.

Čitam dalje 17. paragraf:

          17 Mnogi suvremeni jezici koriste zareze, koji pomažu da poruka rečenice bude jasna. No u prvim dostupnim grčkim rukopisima interpunkcija se nije uvijek koristila. Stoga se postavlja pitanje: Je li Isus rekao: “Kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju”? Ili je pak rekao: “Kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju”? Prevoditelji odlučuju gdje staviti zarez u skladu sa svojim shvaćanjem Isusovih riječi, pa se u današnjim biblijskim prijevodima mogu naći obje varijante.

Ovdje članak gradi na prijašnjoj tezi da među bibličarima postoji rasprava gdje treba staviti zarez i da se to očituje tako što postoje različite varijante u prijevodima. Ovo možemo jednostavno provjeriti je li točno. Ako pogledamo razne engl. prijevode, može se vidjeti gdje prevoditelji stavljaju zarez.

Na ovoj podužoj listi prijevoda, ne postoji niti jedan prijevod koji postavlja zarez nakon riječi danas kao u NS. To ne znači da su oni svi u pravu, no je li istinita tvrdnja SK da se u današnjim prijevodima mogu naći obje varijante. U engl. verziji ovog članka stoji da se obje varijante mogu naći u uobičajenim prijevodima Biblije, To jednostavno nije istina. U niti jednom uobičajenom prijevodu Biblije zarez ne stoji iza riječi danas. Možda postoji neki opskurni prijevod, no u uobičajenim prijevodima to jednostavno nije istina.
SK ovdje izgleda poprilično obmanjujuće, jer Jehovin svjedok koji ovo čita će ovo vjerovati na riječ bez potrebe da provjeri ostale prijevode gdje je u njima postavljen zarez.

Nastavljamo dalje s 18. paragrafom.

          18 Međutim, važno je imati na umu da je Isus svojim sljedbenicima ranije rekao da će “Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći”. Isto tako, rekao je: “Sin čovječji bit će izdan i predan u ruke ljudima. Oni će ga ubiti, ali on će treći dan uskrsnuti” (Mat. 12:40; 16:21; 17:22, 23;Mar. 10:34). Apostol Petar potvrdio je da se to dogodilo (Djela 10:39, 40). Dakle, Isus nije otišao u raj onog dana kad su on i zločinac umrli. Isus je više dana proveo “u grobu [ili “hadu”]”, sve dok ga Bog nije uskrsnuo (Djela 2:31, 32; bilješka).

Međutim SK ovdje nešto pretpostavlja. Pretpostavka je da je Isusovo materijalno, fizičko tijelo sve što Isus jest. Drugim riječima ne postoji neki nematerijalni aspekt Isusova bića. Ako bi tome bilo tako onda bi SK zaista ovdje bila u pravu: da tog dana kad je Isus rekao te riječi razbojniku on zaista nije bio u raju. No, ako vjeruješ da postoji neki nematerijalni dio Isusovog bića onda iako je njegovo tijelo bilo mrtvo u grobu, taj dio njegovog bića je taj dan mogao biti u raju.

Dalje u 19. para stoji:

          19 Stoga možemo zaključiti da je Isus svoje obećanje zločincu započeo riječima: “Zaista, kažem ti danas.” Takav način izražavanja bio je uobičajen još u Mojsijevo vrijeme. On je jednom prilikom rekao: “Neka se ove riječi koje ti danas zapovijedam urežu u srce tvoje” (5. Mojs. 6:6;7:11; 8:1, 19; 30:15).

Istina, postoje rijetki slučajevi u starozavjetnim odnosno hebresjkim spisima ovakve malo čudne konstrukcije kada se naglašava dan kada su izgovorene neke riječi. No, zanimljivo da takve konstrukcije ne postoje nigdje u novozavjetnim ili grčkim spisima. Štoviše, u svim slučajevima kada Isus kaže "Zaista kažem ti," nakon toga obično dolazi zarez. Nema niti jedan drugi slučaj gdje bi Isus kaže "Zaista danas ti kažem".
Naprotiv, postoji slučaj gdje Isus koristi sličnu konstrukciju "s kažem" i "danas" To je u Marku 14:30 kad Isus kaže Petru:

          “Zaista, kažem ti, danas, još ove noći, prije nego pijetao dvaput zapjeva, upravo ćeš me se ti triput odreći.”

Isus koristi sličnu konstrukciju "Zaista kažem ti" No to "danas" se ne odnosi na vrijeme kada Isus govori te riječi Petru, već se odnosi kada će se ispunti riječi koje govori Petru, tj da će ga Petar taj dan izdati.

Nastavljamo s 20. paragrafom:

          20 Jedan prevoditelj Biblije s Bliskog istoka o Isusovim je riječima rekao: “U ovom stihu naglasak je stavljen na izraz ‘danas’ i treba glasiti: ‘Zaista ti kažem danas, bit ćeš sa mnom u raju.’ Obećanje je bilo dano tog dana, a trebalo se ispuniti kasnije. To je tipičan istočnjački način izražavanja kojim se želi reći da je obećanje dano na određeni dan i da će se sigurno ispuniti.” U skladu s time jedan sirijski prijevod iz 5. stoljeća ovako prevodi Isusove riječi: “Amen, kažem ti danas da ćeš biti sa mnom u edenskom vrtu.” To obećanje može nas sve ohrabriti.

Stvar koja ovdje bode u oči je jedna dosta uobičajena praksa SK da ne navodi izvore na koje se poziva. Tko je taj "prevoditelj Biblije s Bliskog istoka" i gdje možemo provjeriti te njegove riječi?
Zbog toga ovakve tvrdnje djeluju neozbiljno i ne može ih se uzeti s prevelikom težinom. Ako se ne mogu dati reference na izvore onda ovaj 20. paragraf nema smisla.

 

Kraljevstvo nebesko

Paragraf 21:

          21 Kad je Isus obećao zločincu da će biti u raju, on nije mislio na raj na nebu. Kako to znamo? Taj zločinac nije znao da je Isus sklopio savez sa svojim vjernim apostolima koji su trebali vladati s njim u nebeskom Kraljevstvu (Luka 22:29).

Istina, razbojnik možda nije znao da je Isus sklopio savez sa svojim učenicima.
No, mi znamo, I možemo vidjeti što je Isus rekao u Luki 22. Čitamo od 28-30:

          28 Vi ste ostali sa mnom u mojim kušnjama.
29 Zato ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez,
30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih.

SK naučava da Isus u ovim riječima tvrdi da će samo pomazanici naslijediti kraljevstvo. No, što je o istoj temi Isus rekao u Mateju 8:11:

          A kažem vam da će mnogi s istoka i zapada doći i biti za stolom s Abrahamom i Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.

Po nauku SK Abraham, Izak i Jakov nisu dio nebeske klase pomazanika. Kako onda oni mogu biti u kraljevstvu nebeskom? Postoje i druga mjesta, kao npr Luka 13:28:

          Ondje ćete plakati i škrgutati zubima, kad vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van.

I ako to nije dovoljno, pogledajmo još u Matej 25:34. Tu se radi o ovcama, ili kako ih SK zove o drugim ovcama sa zemaljskom nadom.

          Tada će kralj reći onima koji mu budu zdesna: ‘Dođite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta!

Ovdje ovce za koje SK kaže da nemaju nebesku nadu kraljevanj s Kristom prema Isusovim riječima primaju u nasljedstvo kraljevstvo. I o kojem god da je kraljevstvu Isus govorio u Luki 22, to isto kraljevstvo (na nebu ili na zemlji) pripada svim vjernicima u Isusa Krista. Tako da i ta nauka o dvije klase vjernika. nebeskoj i zemaljskoj pada u vodu kada se pogledaju jednostavne Isusove riječi da je isto kraljevstvo pripravljeno za sve one koje vjeruju u Njega.