|
Ivan 1:1 – Riječ bijaše Bog ili bog?
''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog'' (Ivan 1:1)
Pred sobom imamo vrlo jasan tekst koji Isusa Krista naziva Bogom. Međutim, neki ne žele vjerovati da je On Bog, te ovaj i slične tekstove žele nekako protumačiti da bi im dali drugo značenje. Npr., Jehovini svjedoci tvrde da riječ Bog treba prevesti malim slovom, jer, navodno, neki ispravno prevode sa “bog” (malim slovom), ili ”božanski” i sl., te potkrepljuju to svojim tumačenjem grčke gramatike tvrdeći da ispred riječi Bog (grč. Theos) ne stoji određeni član, te se ona može prevesti neodređeno, ovisno o kontekstu. To što ispred riječi Theos nema određenog člana, prema tumačenju Jehovinih svjedoka, pokazuje da Isus nije Svemogući Bog, nego je božanski. Na kraju se ovakvim tumačenjem želi reći da ''bog'' ustvari znači stvoreno biće. Što ćemo odgovoriti na ovakvo ''tumačenje''? Da li to što je riječ Theos bez određenog člana stvarno znači da Isus nije Bog, nego stvorenje? Prvo primijetimo da Jehovini svjedoci prešućuju činjenicu da se imenica Theos često koristi bez određenog člana i kada se odnosi na Jahvu (ili Jehovu). Zapazimo da se samo u prvom poglavlju Ivanovog evanđelja imenica Bog, bez određenog člana, javlja još nekoliko puta. Četiri puta se odnosi na Svemogućeg Boga (Oca). Pogledajmo te stihove (citirati ćemo stihove iz prijevoda Jehovinih svjedoka): ''Pojavio se čovjek poslan kao Božji zastupnik: ime mu je bilo Ivan.'' (Iv 1:6) ''A onima koji su ga primili, njima je dao pravo da postanu Božja djeca'' (Iv 1:12) ''...i oni nisu rođeni od krvi ni od tjelesne volje ni od čovječje volje, nego od Boga.'' (Iv 1:13) ''Ni jedan čovjek nikada nije vidio Boga; jedinorođeni bog koji je od Očevih prsa, on ga je obznanio.'' (Iv 1:18) U grčkom tekstu se ispred imenice Bog (Theos), u ovim stihovima, niti jednom ne pojavljuje određeni član, ipak vidimo da su je Jehovini svjedoci s pravom prevodili velikim slovom. Koliko onda vrijede njihova tumačenja u vezi odsutnosti određenog člana? I u sljedećim tekstovima možemo naći riječ Theos bez određenog člana: Mt 5:9; 6:24, Lk 1:35, 78; 2:40; Iv 3:2, 21; 9:16,33; Rim 1:7, 17, 18; 1. Kor 1:30; 15:10; Fil 2:11, 13; Tit 1:1...) U nekim od ovih stihova se riječ Bog, bez člana, ponavlja i dva puta. Postoje i primjeri gdje se riječ Bog u istoj rečenici koristi jednom s određenim članom, a drugi put bez njega (npr. Mt 12:28). Da li onda možemo, na temelju odsutnosti člana u Iv 1:1, iskonstruirati tumačenje kakvo su dali Jehovini svjedoci? Drugo, dobro je znati što ustvari znači odsustvo člana ispred riječi Theos u Iv 1:1. U knjizi Nele Horak-Williams, Grčki jezik Novoga Zavjeta, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1999, str.33, čitamo pravilo da ispred nominativa koji ima ulogu predikata u rečenici obično ne stoji član. To znači da postojanje člana ispred riječi Logos (Riječ), a ne postojanje ispred riječi Theos (Bog), govori da je Logos subjekat, a Theos predikat (imenski). Tako bi ispravan prijevod glasio: ''Riječ bijaše Bog'', umjesto ''Bog bijaše Riječ''. Dakle, član nam ovdje pokazuje tko je subjekat, a ne određuje je li netko Bog ili nije. Treće, istina je da se u drugim tekstovima u kojima se govori da je Isus Bog koristi određeni član (npr., 1.Pt 1:2, Heb 1:8[34]). Četvrto, Da li nam kontekst govori da je Riječ ustvari lažni bog, ili netko stvorenje? Ne, jer kontekst govori o tome da je Riječ Stvoritelj i da je u Njoj život. Dakle, ni na temelju konteksta nemamo nikakvo opravdanje imenicu Bog prevesti malim slovom.
(Još je zanimljivo pitati se što mogu značiti riječi ''božanski'' ili ''božanske prirode'', za koje Jehovini svjedoci kažu da bi trebale biti ispravan prijevod? Ako je Riječ (Logos) božanske prirode, onda to ne može značiti ništa manje nego da je Bog, odnosno da nije stvorenje.) Obratimo pažnju na još jednu stvar. Tekst kaže da ''Riječ bijaše kod Boga''. Jehovini svjedoci tvrde da ''netko tko je kod neke druge osobe ne može biti isto što i ta druga osoba.''[35] Tu su dobrim djelom u pravu. Bog Otac i Bog Sin nisu iste osobe. Jedna je osoba Oca, a druga Sina, ali Oni su jedan Bog. Zato Ivan kaže ''Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog'' Mislim da nije potrebno dalje dužiti. Bilo kakav argumenat protiv Kristovog božanstva nema smisla.
Izvor: http://biblijske-studije.btrt.net/index.php?dod2 - Sveto Trojstvo. Aleksandar Trajkovski. Novi Travnik, 2005 ______________________ [34] Prilikom analiziranja ovoga teksta, zbunilo me to što je imenica Bog (ho Teos) u nominativu, a ne u vokativu. Međutim, čitajući komentare (vidi npr. Adam Clarke's Commentary on the Bible) vidio sam da se u septuaginti (prijevod Starog Zavjeta na grčki), iz koje je i uzet citat, nomimativ obično koristi kao vokativ. Istraživajući dalje, naišao sam na zanimljive podatke u knjizi od F.C. Conybeare i St. George Stock, Grammar of Septuagint Greek, Hendrickson Publishers, 1995, str 54, 55 (http://www.ccel.org/c/conybeare/greekgrammar/htm/i.htm). Pisac tvrdi da je upotreba nominativa kao vokativa govorni izraz u klasičnom grčkom. Kada se nominativ koristi kao vokativ, obično ima član, što je slučaj i u hebrejskom jeziku. Zato nije čudno što su prevodioci septuaginte koristili takav oblik. (I nominativ bez člana se koristi kao vokativ, ali rijetko.) Pisac dalje navodi da se i u Novom Zavjetu nominativ često koristi kao vokativ (npr. Mt 11:26, Lk 8:54, Mk 9:25 itd). Možemo zaključiti da je ho Teos ustvari vokativ, a ne nominativ, jer je citat iz septuaginte, gdje je to obično tako. Zato možemo zaključiti da je Heb 1:8 ispravno prevesti sa: ''Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno'', a ne besmislenim prijevodom: ''Bog je tvoje prijestolje'' kako npr. prevode Jehovini svjedoci. (Šta bi značilo da je Bog Kristovo prijestolje, ako ne da je Krist veći od Boga?) Dakle, vidimo da je Krist nazvan ho Teos, jer je očito da se citat odnosi na Njega. Osim toga, jasno je da apostol citira Psalam 45:7, koji su i sami Jehovini svjedoci preveli ispravno. [35] Trebaš li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y.,Watchtower Bible and Tract Society, 1989, str. 27.
Povezani članci:
Komentiraj na forumu
|
|
od vječnih vremena.
Kako tumačite ovaj zadnji dio da je Isusov iskon od davnina, od vječnih vremena?
bolji prevod je "njegovi su silasci od početka,od vječnih vremena" ...jer Sin Božji je silazio mnogo puta kroz povjest raznim povjesnim narodima a sa time idu skladno i neki ukazi da je Krist žrtveno jagnje "od početka svijeta"...
od vječnih vremena.
Kako tumačite ovaj zadnji dio da je Isusov iskon od davnina, od vječnih vremena?