Citat iz knjižice „Trebaš li vjerovati u Trojstvo?“

Komentar:

Treba li u to vjerovati?

Postoje razna shvaćanja Trojstva. No, u općenitom, nauka o Trojstvu naučava da su u Bogu tri osobe, Otac, Sin i Sveti Duh; ali, ove tri osobe su samo jedan Bog. Sve tri osobe su iste po veličini, svemoguće su, nestvorene i jednako vječne. (str 3)

Isus je jednak s Ocem u tome da je iste klase nestvorena bića, ali nije jednak (podređen) s Ocem u ulozi. JS namjerno brkaju ta dva važna pitanja. Žena je jednaka sa suprugom kao klasa stvorenog bića pod nazivom "čovjek", ali nije jednaka (tj. podređena je) sa suprugom u ulozi. Ef 5:23

Kritičari ove doktrine, međutim, kažu da to nije biblijska nauka. U jednom povijesnom djelu čak piše: ”Ovaj pojam [Trojstvo] isključivo je poganskog porijekla” (The Paganism in Our Christianity [Poganstvo u našem kršćanstvu]). (str 3)

Autor knjige „Poganstvo u našem kršćanstvu“ Arthur Weigall se više puta navodi u knjižici kao relevantan izvor za temu Trojstva. Ovo je zaista zanimljiv odabir Stražarske kule da za svog krunskog svjedoka uzima čovjeka koji ne samo da kaže da Trojstvo ima svoj korijen u poganstvu već koji tvrdi da i većina drugih istina kršćanstva (koje i sama SK priznaje) imaju svoj izvor u poganstvu i da su iz njega kopirane. Npr. u knjizi „Poganstvo u našem kršćanstvu“ Weigall tvrdi da je sljedeće poganskog porijekla:

·         12 Isusovih učenika je izvedeno iz Zodijaka (str 25)

·         Ime Marija (str 41)

·         Djevičansko začeće (str 49)

·         Isusovo rođenje u štali (str 52)

·         Isusova čuda (str 58)

·         Isusova 40-dnevna kušnja u pustinji (str 61)

·         Isusovo raspeće (str 69, 76)

·         Isusov proboden bok (str 83, 84)

·         Isusovo uznesenje (str 100)

·         Isusova muka da bi nas spasio (str 106)

·         Isusovo „vješanje na drvo“ (str 118)

·         …  (lista se nastavlja) …

·         Krštenje i Gospodnja večera (str 134)

·         Isus kao „Pastir“ (str 136)

·         Isus „rođen od Boga“ (str 169)

·         Utjelovljen Logos iz Ivana 1:1 (u isto vrijeme ovaj autor tvrdi da je vjerovanje SK da je Isus prije postojao kao anđeo poganski koncept iz 4. stoljeća) (str 172-175)

·         Trojstvo (str 182)

·         „Dan Gospodnji“ (nedjelja) (str 136)

Zaključak cijele knjige je da je gotovo sve u kršćanstvu poganskog porijekla.

”Za ljude neshvatljivo”

OVA zbrka je nadaleko raširena. Encyclopedia Americana piše da je nauka o Trojstvu ”za ljude neshvatljiva”. 

(str 4)

Ovo je jedan od mnogih primjera u ovoj knjižici gdje SK citira svoje izvore van konteksta i selektivno i zbog toga obmanjujući.

Cjelovita misao iz spomenutog izvora je:

„Smatra se, iako je ta doktrina izvan dosega ljudskog razuma (tj. za ljude neshvatljiva; kako JS prevode na hrv), ona, poput mnogih formulacija fizikalne znanosti, nije u suprotnosti s razumom, i može se shvatiti [engl. apprehended] (iako se ne može u potpunosti razumijeti [engl. comprehended]) ljudskim umom."

Nadalje, Pavao, koji je napisao polovicu Novog zavjeta, rekao je da je trojstvo i utjelovljenje Isusa "velika Tajna pobožnosti" 1 Tim 3:1. Petar je rekao za istog Pavla, „kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast.« 2. Petrova 3:15-16.

Je li ovo objašnjenje teško razumljivo? Mnogi iskreni vjernici smatraju ga zamršenim, protuslovnim normalnoj logici, posve različitim od svega što poznaju iz iskustva. Oni pitaju: ”Kako može Otac biti Bog, Isus biti Bog i sveti duh biti Bog, a ipak da to nisu tri Boga, nego samo jedan Bog?” (str 4)

Mogu li JS po „normalnoj logici i iz svoga iskustva“ objasniti kako Bog nije mogao imati početak, ili kako je Isus kao duhovno biće postao tijelom?

Mnogi aspekti Boga su iznad ljudskog razmišljanja i iskustva.

Ovaj argument je zavaravajući i  prekritičan kao što dokazuje citat iz izdanja SK: Raspravljanje na temelju pisma; 1989, str 148-149):

Je li Bog imao početak?

Psal. 90:2: “Prije nego su se gore rodile, prije nego si zemlju i plodno tlo sazdao, odvijeka i dovijeka ti si Bog.”

Je li razumno vjerovati u takvo što? Naš um to ne može shvatiti. No to nije razlog da takvu tvrdnju odbacimo.

Ako JS odbacuju Trojstvo zato jer ga je teško razumjeti, onda zbog istog razloga mogu odbaciti (u potpunosti neshvatljivog) Boga.

U djelu A Dictionary of Religious Knowledge (Rječnik vjerske spoznaje) piše: ”Što je ova nauka ili, točnije rečeno, kako je treba objasniti, ni sami trinitarijanci nisu u tome jedinstveni.”

Nekoliko rečenica kasnije, "Ljudskom intelektu je nemoguće shvati u potpunosti božansku narav."

Lyman ne govori samo o Trojstvu, nego o naravi Boga u cjelini! Razumiju li JS u potpunosti narav Boga? Naravno da ne.

No, što je još gore, Lyman odbacuje cijelo kršćanstvo, a ne samo Trojstvo! Bez obzira na to Lyman govori afirmativno o nauci Trojstva u samoj Bibliji. U istoj knjizi Lyman tvrdi:

"Sigurno je, međutim, da se od apostolskih vremena štovalo Oca, Sina i Duha Svetoga, upućivane su im molitve, te se uključeni u doksologiju (himne slavljenja Boga)." ... "Što je ova nauka ili, točnije rečeno, kako je treba objasniti, ni sami trinitarijanci nisu u tome jedinstveni." ... " Ljudskom intelektu je nemoguće shvati u potpunosti božansku narav. Biblija nam predstavlja Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga. Ona ih predstavlja kao jednako dostojnima našeg najvišeg poštovanja, naklonosti i odanosti." (Rječnik vjerske spoznaje, Lyman Abbott, 1875, str 944)

Katolički teolog Hans Küng u svojoj knjizi Christianity and the World Religions (Kršćanstvo i religije svijeta) zapaža da je nauka o Trojstvu bila razlogom zbog kojeg crkve nisu mogle napredovati u dijalogu s nekršćanskim narodima. On piše: ”Čak dobro obaviještenim muslimanima nikako nije jasno, a dosad ni Židovima nikad nije bilo jasno Trojstvo... Očito da za kršćansku nauku o Trojstvu upotrebljene distinkcije [razlike] između jednog i troje ne zadovoljavaju muslimane, da ih svi ovi teološki pojmovi koji potječu iz sirijskog, grčkog i latinskog prije zbunjuju nego prosvjetljuju. Muslimani to sve smatraju igrom riječi... Zašto bi netko želio dodati nešto predodžbi o jednom Bogu i njegovoj jedinstvenosti i time tu predodžbu samo razvodniti ili poništiti?”

Poprilično je nepošteno za Jehovine svjedoke da citiraju Kunga: "Muslimani ne mogu shvatiti Trojstvo..." kad cijeli citat iz te knjige kaže da muslimani ne mogu prihvatiti Trojstvo, Isusovo utjelovljenje i sinovstvo Isusa Krista. Na isti način muslimani pronalaze teologiju Stražarske kule uvredljivom jednako kao i teologiju Trojstva. Ovaj argument ne dokazuje ništa pošto muslimani odbacuju pomisao o Isusovoj predljudskom postojanju, Njegovo utjelovljenje i da je Isus uopće umro na križu/stupu!

Također Židovi do sada nisu uspjeli shvatiti, ideju:

·         da je Isus bio Mesija

·         da je Isus bio Sin Božji

·         da će Mesija biti ubijeni, još manje da će ustati iz mrtvih!

·         da je Mesijino kraljevstvo duhovno

·         da 30 g.ne. Mesija neće pokoriti Rim tijekom trijumfalnog ulaska u Jeruzalem

”Bog nije Bog nereda”

KAKO je mogla nastati tako zbunjujuća nauka? Catholic Encyclopedia tvrdi: ”Tako tajanstvena dogma pretpostavlja božansko otkrivenje.”

Slijedeća rečenica nakon citirane iz Katoličke enciklopedije kaže: "Kada činjenica otkrivenja, shvaćena u punom smislu kao govor Boga čovjeku, više nije priznata, odbacivanje doktrine slijedi kao nužna posljedica".

Drugim riječima, bez da Boga po božanskom otkrivenju objavi Trojstvo u Bibliji, ne bismo ga razumjeli. Isti članak uključuje cijeli odjeljak o tome gdje je Trojstvo objavljeno u Bibliji. Još jedan selektivni citat Stražarske kule!

Inače, za primijetiti je da izvor (Katolička enciklopedija) razlikuje "dogmu Trojstva" i "Biblijsko Trojstvo", koncept koji je razumljiv samo rijetkim Jehovinim svjedocima.

Katolički izučavatelji Karl Rahner i Herbert Vorgrimler u svom djelu Theological Dictionary (Teološki rječnik) pišu: ”Trojstvo je tajna... u strogom smislu... koju se ne može spoznati bez otkrivenja, a čak ni nakon otkrivenja ne može biti u potpunosti shvatljiva.”

Međutim, ako se tvrdi da Trojstvo, budući da je tako zbunjujuća tajna, moralo doći putem božanskog otkrivenja, onda nastaje drugi veliki problem. Koji? Pa, samo božansko otkrivenje ne dopušta takvo shvaćanje o Bogu: ”Bog nije Bog nereda” (1. Korinćanima 14:33, NS).

Može li obzirom na ovu izjavu, Bog biti odgovoran za nauku o sebi koja je toliko zbrkana da je čak ni izučavatelji koji vladaju hebrejskim, grčkim i latinskim ne mogu objasniti?

Opet obmanjujući argument od strane Stražarske kule. Primijetite da izvor jasno navodi da je Bog objavio Trojstvo u Bibliji. Ali ta ideja još nije posve jasna. Čak i sam Bog ne bi mogao biti spoznatljiv bez objave, pa čak i nakon objave ne može ga se u potpunosti shvatiti!

Ovaj argument je stoga u potpunosti irelevantan od strane Jehovinih svjedoka. Bog odgovara na molitve, znaju li JS kako? Bog je stvorio svijet iz ničega, razumij li JS kako? Budući da Bog nije objasnio kako, čini li ga to „Bogom konfuzije“? Teško!

Je li to jasna biblijska nauka?

”Trojstvo” u Bibliji?

Prije ovog poglavlja par natuknica da stvari budu jasnije:

·         Kada SK kaže, "riječ Trojstvo se ne nalazi u Bibliji.", u pravu je, ali ni puno riječi koje JS koriste u svojoj religiji se ne nalaze u Bibliji, ali su uvjereni da Biblija naučava koncept koji stoji iza riječi.

·         Kada SK kaže: "koncept trojstva ne naučava u Starom zavjetu.", u pravu je, ali mnogi koncepti koji se naučavaju u Novom zavjetu kao Drugi dolazak i Gospodnja večera, također nedostaju u Starom zavjetu.

·         Kada SK kaže: "Trojstvo se JASNO (EKSPLICITNO) ne naučava u Novom zavjetu", u pravu je i svi trinitarijanci će se složiti! Ključna riječ je "eksplicitno", jer ona znači: "Trojstvo, kao što je definirano u Nicejskom ili Atanazijanskom vjerovanju se ne uči u Bibliji." Eksplicitno implicira "ontologiju". No, biblijsko Trojstvo (nestvoreno Kristovo božanstvo i osobnost Duha Svetoga) su poučavani u Pismu.

·         Primjetite da dok SK citara trinitarijanske izvore koji govore da se Trojstvo ne naučava u Starom zavjetu, nikada ne nalaze neki trinitarijanski izvor koji govori: "Trojstvo nije poučavano u Novom zavjetu." SK će citirati trinitarijanske izvore koji će reći da Trojstvo nije "izričito" naučavano u Novom zavjetu, ali neće navesti kako ti isti izvori navode da se glavni elementi nauka o Trojstvu jasno naučuavaju u Novom zavjetu.

·         Ovu prikrivenu taktiku lako propušta zapaziti većina čitatelja (i svi JS) ove knjižice.

U JEDNOM protestantskom djelu stoji: ”Riječ Trojstvo ne može se naći u Bibliji... Do 4. stoljeća to nije bila službena nauka crkvene teologije” (The Illustrated Bible Dictionary)

Puni citat kaže: "Treba imati na umu da je SZ bio pisan prije nego je objava nauka o Trojstvu jasno dana." . . . "Riječ Trojstvo ne može se naći u Bibliji... Do 4. stoljeća to nije bila službena nauka crkvene teologije... Iako nam Pismo ne daje formuliranu doktrinu Trojstva, ono sadrži sve elementi od kojih je teologija konstruirala doktrinu."

Riječ Trojstvo ne nalazi u Bibliji. Je li to toliko bitno jer u Bibliji se ne nalaze ni riječi kao: "teokracija", "Jehovini svjedoci", "Vodeće tijelo"… itd.

A jedan katolički autoritet kaže da se kod Trojstva ne radi ”izravno i neposredno o Riječi Božjoj” (New Catholic Encyclopedia).

Izvor govori o trojstvu kako je formalno formulirano u vjerovanju iz 4. stoljeća a ne o Kristovom božanstvu i osobnosti Duha Svetoga. "Artikulacija trijadnog otajstva iz 4. stoljeća je barem implicitno riječ Božja, dakle dio kršćanske vjere. S druge strane, nije, kao što se već moglo već vidjeti, izravna i neposredna Božja riječ. "

Izvor dalje navodi da je "misterij Trojstva", kao što se naučavao u 4. stoljeću, može biti podržana "bogatstvom biblijskih citata".

I Catholic Encyclopedia komentira: ”U Pismu nema niti jednog izraza koji bi označavao tri božanske osobe zajedno. Riječ τρίας [trías] (odgovarajuća latinska riječ je trinitas) nalazimo prvi put kod Teofila Antiohijskog, oko godine 180. n. e. ... Ubrzo nakon toga pojavljuje se u svom latinskom obliku trinitas kod Tertulijana.”

Ovo je, na žalost, još jedan primjer selektivnog i obmanjujućeg citiranja i namjernog izostavljanja dijela koji je označen sa točkicama (…). Citat u cjelosti je:

"Riječ τρίας [trías] (odgovarajuća latinska riječ je trinitas) nalazimo prvi put kod Teofila Antiohijskog, oko godine 180. n. e. On govori o Trojstvu Boga [Oca], Njegove Riječi i Njegove Mudorsti." ("Ad. Autol.", 11, 15, P. G., VI, 1078). Termin [Trojstvo] je moguće, naravno, bio u upotrebi prije njegova [Teofilova] vremena. Ubrzo nakon toga pojavljuje se u svom latinskom obliku trinitas kod Tertulijana."

Dio koji je SK izostavila govori da je Teofil (180 AD) ne samo naučavao Trojstvo prije Terulijana (200 AD) nego i da je riječ Trojstvo bila u upotrebi prije samog Teofila. Ovaj, dakle, izvor tvrdi da je riječ Trojstvo bila u upotrebi dva naraštaja prije Tertulijana!

Katoličko djelo Trinitas — A Theological Encyclopedia of the Holy Trinity (Teološka enciklopedija Svetog Trojstva), primjerice, piše da su neki kasnije upotrebljavali neke Tertulijanove riječi za opisivanje Trojstva. Ali, onda se čitaoca upozorava ovako: ”No, to ne bi trebao biti povod za brzoplete zaključke, jer on ne primjenjuje te riječi na trinitarijansku teologiju.”

Opet selektivno citiranje od strane SK namjerno navodi čitatelja na krivi zaključak da Tertulijan nije nikada koristio riječ trinitas za Trojstvo. Jednostavno čitanje cjelog citata jasno govori da se ne radni o riječi trinitas već o riječima "substantia", "consubstantialis" i "consubstantivus" koje Tertulijan nikada nije primjenjivao u teologiji Trojstva.

"Veliki Afrikanac oblikovao je latinski jezik Trojstva, a mnoge od njegovih riječi i fraza ostale su trajno u upotrebi:. Trinitas i persona, formula "jedna supstanca u tri osobe", "Bog od Boga", "Svjetlo od Svjetla". On koristi riječ substantia 400 puta, kao što koristi i consubstantialis i consubstantivus, no, to ne bi trebao biti povod za brzoplete zaključke, jer on ne primjenjuje te riječi [u množini; op autora] na trinitarijansku teologiju."

Svjedočanstvo Hebrejskih spisa

AKO već riječ ”Trojstvo” ne nalazimo u Bibliji, može li se onda u njoj barem naći misao o Trojstvu? Što, naprimjer, otkrivaju Hebrejski spisi (”Stari zavjet”)?

The Encyclopedia of Religion (Enciklopedija religije) priznaje: ”Današnji teolozi se slažu u tome da se nauka o Trojstvu ne može naći u hebrejskoj Bibliji.”

Eliade, autor Encyclopedia of Religion i trinitarijanci priznaju da Stari zavjet nije otkrio trojstvo, ali je li to valjan argument? Postoji jasan razvoj doktrinâ koje svi izučavatelji Biblije prepoznaju iz Starog do Novog zavjeta. No, izvor (Eliade) zapravo kaže da je osnovni nauk Trojstva naučavan u Novom zavjetu! Dalje: Nigdje u Starom zavjetu ne nalazimo riječi ili jasne pokazatelje za:

·         krštenje

·         Gospodnju večeru

·         drugi dolazak

·         da je Isus bio agent stvaranja

·         da je Mesija je trebao ustati od mrtvih

·         Apostoli za Isusove službe na zemlji nisu razumjeli Isusa da mora umrijeti, uskrsnuti

·         da je Isus Krist bio "Stijena koja je slijedila" Židove kroz pustinju

I jezuit Edmund Fortman u svojoj knjizi The Triune God (Trojedni Bog) priznaje: ”Stari zavjet... niti jasno kaže niti sadrži potreban zaključak da postoji trojedan Bog koji je Otac, Sin i Sveti Duh... Ništa ne ukazuje na to da je bilo koji biblijski pisac čak samo naslućivao [Trojstvo] u Bogu... Tko u [”Starom zavjetu”] vidi nagovještaje ili ukaze ili ’maglovite naznake’ o trojednoj osobi ide iznad riječi i namjere biblijskih pisaca.” (Naglašeno od nas.)

Fortmanovi komentari su jasno ograničeni na starozavjetne biblijske pisce kako kontekst dokazuje. No, točkice "..." navode na zaključak da kada Forman formulacijom "bilo koji biblijski pisac" obuhvaća novozavjetne pisce također.

Forman u nekoliko poglavlja raspravlja u detalje kako su novozavjetni pisci, ne samo "naslućivali" trojstvo, nego i da su ga naučavali!

Nekoliko rečenica kasnije Forman čak kaže: "Međutim, ti pisci [Starog zavjeta] nam svakako daju riječi koje Novi zavjet koristi za izražavanje trojstvo osoba."

Svjedočanstvo Grčkih spisa

GOVORE li onda barem Kršćanski grčki spisi (”Novi zavjet”) jasno o nekom Trojstvu?

The Encyclopedia of Religion kaže: ”Teolozi su jedinstveni u tome da ni Novi zavjet ne sadržava jasnu nauku o Trojstvu.”

Ključna riječ ovdje je "eksplicitno" (tj. „izravno“, a ne kako je u hrv prijevodu u knjižici „jasno“). U sljedećoj rečenici izvor kaže:

"U neposrednom post-novozavjetnom razdoblju apostolskih otaca nije napravljen nijedan pokušaj razrade odnosa Bog-Krist (Otac-Sin) u ontološkom smislu". Nekoliko rečenica kasnije, "pomak je od funkcije na ontologiju, iz "ekonomskog trojstva" (Otac, Sin i Duh u odnosu na nas) ka  "imanentnom" odnosno "esencijalnom Trojstvu" (Otac, Sin i Duh u međusobnom odnosu). Bilo je potaknut uglavnom vjerom u Kristovo božanstvo, a kasnije u božanstvo Duha Svetoga, ali čak i ranije dosljednim štovanjem Boga u trojstvenom obrascu i praksu krštenja u trostruko ime Bogu."

Ova rasprava je iznad razumijevanja većine Jehovinih svjedoka, jer za njeno praćenje je potrebno razumijevati pojmove: "ekonomsko trojstvo", "ontologija", "imanentno Trojstvo","esencijalno Trojstva" i kako izvor koristi termin "eksplicitno".

No, stvari idu još na gore za JS zato jer Eliade gleda na Logos kristologiju kao utjecaj grčkog poganstva i kao premosnicu između apostolskog nauka i Arijanstva (teologije Stražarske kule). Tako da Eliade izričito uključuje arijansku teologiju (da je Isus prvostvoreno i jedino direktno stvoreno stvorenje od Boga) u kasniji razvoj, a ne u izvornu apostolsku vjeru!

No, što je još gore, primijetite sljedeći citat (iz izvora kojeg koristi Stražarska kula) u kome se navodi da Ivan izričito navodi "biblijsko trojstvo" (tj. Kristovo božanstvo i osobnost Duha Svetoga): "S obzirom na strogi monoteizam N[ovog] Z[avjeta] - takav jezik podrazumijeva božanstvo, kao i osobnost, Oca, Sina i Duha Svetoga, i oni su dovoljni jamac za odbijanje vjerovanja da NZ pisci nisu poznavali taj nauk, jer ga nisu, poput Sv. Ivana izrazili eksplicitno." (Katolički rječnik, William E. Addis & Thomas Arnold, 1960, p 822-830)

Teolozi se slažu da Biblija također ne sadrži eksplicitno:

zabranu transfuzije krvi, jer nije postojala tada, organizaciju veću od mjesne crkve sa sjedištem u jednom gradu kao što su Rim i Brooklyn, nauk da se Crkvom upravlja iz jednog svjetskog sjedišta nije dio apostolskog nauka kakvim je iskazan u Novom zavjetu, već je prvi put razvijen  606 n.e. u Rimu.

Jezuit Fortman piše: ”Pisci Novog zavjeta... ne govore nam ništa o nekoj formalnoj ili formuliranoj nauci o Trojstvu, o jasnoj nauci da su u jednom Bogu tri jednake božanske osobe... Nigdje ne nalazimo neku trinitarijansku nauku o tri raspoznatljive osobe božanskog života i djelovanja u jednom Božanstvu.”

Stražarska kula opet ne razlikuje "elementarni trinitarni" nauk Biblije i "formuliranu trinitarnu" doktrinu 4. stoljeća.

Ovo je još jedan od obmanjujućih citata. Pogledajte što nedostaje između točaka "...": "Pisci Novog zavjeta nam zajedno kažu da je samo jedan Bog, stvoritelj i gospodar svemira, koji je Otac Isusa. Oni Isusa nazivaju Sin Božji, Mesija, Gospodin, Spasitelj, Riječ, Mudrost. Dodijeljuju mu božanske funkcije stvaranja, spasenja, suda. Ponekad ga eksplicitno nazivaju Bogom. O Duhu Svetom ne govore tako potpuno i jasno kao o Sinu, ali s vremena na vrijeme ga koordiniraju s Ocem i Sinom i stavljaju ga na razinu s njima što se tiče božanstva i osobnosti. Oni nam daju u svojim spisima trijadni nacrt i trijadnu formulu. Ne govore u apstraktnim pojmovima prirode, tvari, osoba, odnosa, cirkumincesije, misije, ali predstavljaju na svoj način ideje koje su iza tih pojmova. Ne govore nam ništa o nekoj formalnoj ili formuliranoj nauci o Trojstvu, o jasnoj [eksplicitnoj] nauci da su u jednom Bogu tri jednake božanske osobe. Ali oni nam daju elementarni trinitarianizam, podatke iz kojih se takva formalna doktrina Trojedinoga Boga može formulirati."

The New Encyclopædia Britannica primjećuje: ”Ni riječ Trojstvo ni nauka kao takva ne može se naći u Novom zavjetu.”

SK opet namjerno zbunjuje stvar pomoću riječi "eksplicitno" (u hrv. prijevodu „nauka kao takva“). Ovoj citat iz Britannice je izvađen iz sredine rasprave o elementarnoj doktrini Trojstva, kojeg Biblija naučava, i eksplicitno razvijene doktrine 4. stoljeća.

Primjetite što Britannica kaže nekoliko rečenica kasnije u istom tekstu: "Dakle, Novi zavjet zasniva temelj za doktrinu Trojstva, nauk koji se razvijao  postupno tijekom nekoliko stoljeća, i uz brojne kontroverze."

Bernhard Lohse u svojoj knjizi A Short History of Christian Doctrine (Kratka povijest kršćanske doktrine) kaže: ”Što se tiče Novog zavjeta, ne može se u njemu naići na nauku o Trojstvu.”

Još jedan obmanjujući citati. Evo što kaže cijeli odlomak:

"Prvo, važno je napomenuti da doktrina o Trojstvu nema svoje korijene u nekršćanskim izvorima [poganskim], kao što se ponekad u prošlosti pretpostavljalo. Ne nedostaje pokušaja da se pronađe početni oblik doktrine Trojstva u Platona, ili u hinduizmu, ili Parsiizmu. Svi takvi pokušaji mogu se danas smatrati da su zapeli... Bernhard Lohse u svojoj knjizi A Short History of Christian Doctrine (Kratka povijest kršćanske doktrine) kaže: ”Što se tiče Novog zavjeta, ne može se u njemu naići na stvarnu [engl. actual] nauku o Trojstvu.” To ne znači jako puno jer, općenito govoreći, Novi zavjet ima manje namjeru da izloži određenu doktrinu nego da proglašava kraljevstvo Božje, kraljevstvo koje sviće sa osobom Isusa Krista. U isto vrijeme, međutim, postoje u Novom zavjetu osnove koncepta Boga koji je podložan daljnjem razvoju i razjašnjenju po doktrinarnim linijama. ... Govoreći prije svega o osobi Isusa Krista ... U drugim odlomcima Novoga zavjeta predikat "Bog" je bez sumnje primijenjen na Krista."

The New International Dictionary of New Testament Theology (Teološki leksikon pojmova Novog zavjeta) kaže slično: ”N[ovi] Z[avjet] ne sadržava razvijenu nauku o Trojstvu. A protestantski teolog Karl Barth piše: ’U Bibliji nedostaje izričita izjava da su Otac, Sin i Sveti Duh iste prirode.’”

Stražarska kula opet miješa biblijski trojstvo naučavano od apostola i "razvijenu doktrinu Trojstva", kao što ga naučavau vjerovanje iz 4. stoljeća.

Izvor malo kasnije tvrdi:

"No, NZ sadrži fiksne, trodjelnu formulu iz 2. Kor. 13:13 (EVV 14) u kojoj se Bog, Gospodin Isus Krist i Duh spominju  zajedno (usp. 1. Kor. 12:4 i dalje). Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga se pojavljuje samo u formuli krštenja u Mat. 28:19."

E. Washburn, profesor na sveučilištu Yale, potvrđuje to riječima: ”Isusu i Pavlu nauka o trojstvu bila je očigledno nepoznata... nikada je nisu spominjali” (Origin and Evolution of Religion [Porijeklo i razvoj religije]).

Opet obmanjujući citat! Pogledajte rečenicu prije!

"Početak nauka o Trojstvu se pojavljuje već u Ivanu (100.g.). Isusu i Pavlu nauka o trojstvu bila je očigledno nepoznata... nikada je nisu spominjali." (Porijeklo i razvoj religije, EW Hopkinsa, str 336)

No, Washburn Hopkins odbacuje cijelo kršćanstvo, a ne samo trojstvo u istom poglavlju iz kojeg SK citira:

"Kršćanstvo je, iako izgrađeno na stijeni Petru, iskoristilo za izgradnju svoje crkve mnogo poganskog materijala, od kojih su neki filtrirani kroz židovske izvore, a neki su naslijeđeni od mediteranskih i grčkih kultova. Krštenje, post, pročišćavanje, bdijenje, nada besmrtnosti i uskrsnuća, čudesna ozdravljenja, voda pretvorena u vino, sve je do pretkršćansko." (Porijeklo i razvoj religije, EW Hopkinsa, pogl. 20, Kršćansko Trojstvo).

Primjetite što je još to "profesor s Yalea", rekao u još jednoj od svojih knjiga: "Konačno, život, kušnja, čuda, prispodobe, pa čak i Isusovi učenici su izvedeni izravno iz budizma." (History of Religions, 1918, E. Washburn Hopkins, Professor of Sanskrit and comparative Philology, p 552,556)

Primjetite da su pojedinci koje SK može pronaći da kažu da je Trojstvo poganskog podrijetla ateisti i oni koji se suprotstavljaju kršćanstvu! Ipak, čak i ovaj protivnik kršćanstva priznaje da je Ivan učio Trojstvo!

Povjesničar Arthur Weigall piše: ”Isus Krist nije nikada spomenuo takav fenomen, a riječ ’Trojstvo’ u Novom zavjetu se nigdje ne pojavljuje. Crkva je usvojila tu predodžbu tek tristo godina nakon smrti našega Gospodina” (The Paganism in Our Christianity)

Već spomenuti autor knjige „Poganstvo u našem kršćanstvu“ Arthur Weigall tvrdi da gotovo svaki glavni element doktrine SK je proizašao iz poganstva.

Zapazite, Weigall je "krunski svjedok" Stražarske kule i koristi se kao ključni citat u uvodu i kroz cijelu njihovu knjižicu.

Nauka prvih kršćana?

JESU li prvi kršćani naučavali Trojstvo? Zapazimo slijedeće komentare povjesničara i teologa:

”Sve ovo pokazuje da prakršćanstvo nije još imalo izrazitu nauku o Trojstvu kakva je kasnije razrađena u vjerovanjima” (The New International Dictionary of New Testament Theology).

Čitatelj mora znati što se podrazumijeva pod "eksplicitnom doktrinom Trojstva" naučavanom u 4. stoljeću. Trinitarijanci se potpuno slažu s tom tvrdnjom, jer znaju da to ne pobija trojstvo kako su ga naučavali apostoli!

”Prvi kršćani, međutim, nisu prvobitno mislili u svoju vjeru preuzeti ovo shvaćanje [Trojstvo]. Oni su iskazivali poštovanje Bogu, Ocu, i Isusu Kristu, Sinu Božjem i priznavali su postojanje... Svetog Duha; ali, pomisao da ovo troje ustvari tvore Trojstvo, da su jednako veliki i da tvore jedinstvo, bila im je nepoznata” (The Paganism in Our Christianity).

Opet citat od „krunskog svjedoka“ Arthura Weigalla koji većinu temeljnih istina kršćanstva smatra poganskima.

Pobijanje ovakvih argumenata više nema smisla.

”Kršćanska vjera isprva nije bila trinitarijanska... Nije to bila ni u apostolsko doba a ni u doba nakon apostola, kao što to proizlazi iz N[ovog] Z[avjeta] i iz drugih spisa prvih kršćana” (Encyclopædia of Religion and Ethics).

Opet obmanjujući citat iz kojeg se izostavlja ključni dio. Pogledajte frazu koja je izostavljena s točkama "..." "u strogo ontološkom smislu".

Stražarska kula opet namjerno krivo navodi čitatelja ne dajući kontekst rasprave. Jehovini svjedoci moraju naučiti značenje tih ključnih fraza izostavljenih u ovoj knjižici Stražarske kule: "strogo ontološki smisao", "ekonomska i esencijalno trojstvo". Cijeli citat glasi:

"Ekonomsko i esencijalno trojstvo: - (a) prijelaz iz Trojstva iskustva u Trojstvo dogme je opisan u drugim terminima kao prijelaz iz ekonomskog ili dispenzacionalnog Trojstva [grčki] na esencijalno, imanentni ili ontološko Trojstvo [grčki] . Kršćanska vjera isprva nije bila trinitarijanska, u strogo ontološkom smislu. Nije to bila ni u apostolsko doba a ni u doba nakon apostola, kao što to proizlazi iz N[ovog] Z[avjeta] i iz drugih spisa prvih kršćana."

Formulacija ’jedan Bog u tri Osobe’ tek se krajem 4. stoljeća čvrsto utemeljila, a do tada nije bila potpuno prihvaćena u kršćanski život i kršćansku vjeroispovijest... Apostolskim je ocima takvo shvaćanje ili predodžba bila posve strana” (New Catholic Encyclopedia).

Opet obmanjujući citati. Pogledajte što je izostavljeno! Opet se mješa elementarno trojstvo naučavano od strane apostola i Trojstvo formalizirano u 4. stoljeća kako ga uče vjerovanja.

"Pitanje kontinuiteta i elementarnog trinitarijanizma: Od onoga što je do sada viđeno, može se steći dojam da je trinitarna dogma u konačnici osmišljena krajem 4. stoljeća. U određenom smislu, to je istina, ali to podrazumijeva vrlo strogo tumačenje ključnih riječi tirnitarna i dogma.

Trijadna svijest u Prvotnom Otkrivenju. Formulacija ’jedan Bog u tri Osobe’ tek se krajem 4. stoljeća čvrsto utemeljila, a do tada nije bila potpuno prihvaćena u kršćanski život i kršćansku vjeroispovijest. Ali upravo je ova formulacija ta koja je prva tvrdila naslov Trinitarne dogme. Apostolskim je ocima takvo shvaćanje ili predodžba bila posve strana; a među apologetima 2. stoljeća, nešto više od fokusiranja problema kao što je pluralnost unutar jedinstvenog božanstva. ... Od vokabulara i gramatike grčkog izvornika, hagiografska namjera da se komunicira jednostavnost biti u tri različite osobe lako je izvedena. ... Ako je jasno da je s jedne strane dogma Trojstva u užem smislu te riječi stupila na scenu kasnije, kao proizvod  trostoljetnog razmišljanja i debate, tako je s druge strane jasno da ispovijedanje Oca, Sina i Duha Svetoga i stoga elementarnog trinitarizma- datira u razdoblje početka kršćanstva."

Što su naučavali prednicejski oci?

PREDNICEJSKE oce priznaje se kao vodeće crkvene učitelje prvog stoljeća nakon Kristova rođenja. Treba zapaziti što su oni naučavali.

Treba napomenuti da nijedan od tih ranih spisa kršćana nakon apostolskog doba nije autoritativan. Međutim, SK opet navodi svoje na čitatelje na krivo razmišljanje da su najraniji kršćani negirali Kristovo božanstvo (kao nestvorenog) i osobnost Duha Svetoga.

Također obratite pozornost da su svi datumi koje su istaknuti u knjižici godine kada je pisac umro. Stvarni standardno prihvaćeni datumi kada su tekstovi pisani su dosljedno 20-50 godina ranije!

Razlog ovoj taktici je vjerojatno u činjenici da ti spisi govore toliko protiv nauka Jehovinih svjedoka, da je u najboljem interesu SK da ih pomakne što dalje moguće od apostolskog doba!

Justin Mučenik, koji je umro oko 165. g. n. e., nazvao je predljudskog Isusa stvorenim anđelom, rekavši da je on ”različit... od onog Boga koji je sve stvorio”. Nadalje, rekao je da je Isus podređen Bogu i da ”nikada nije učinio nešto što od njega Stvoritelj nije... tražio da učini ili kaže”.

Pogledajte citirane Justinove riječi. Ključni izrazi "stvoreni anđeo" i "podređen Bogu" nisu citirane Justinove riječi već riječi od SK umješane među Justinove.

Justin ovo nije nikada rekao!

Justin je učio da je prije utjelovljenja Isus bio Bog, a ne stvoreni anđeo. Justin je izričito učio nestvoreno Kristovo božanstvo i osobnost Duha Svetoga. Nadalje, Justin je otvoreno rekao da svu trojicu treba obožavati kao Boga! Justin ne kaže da je Isus stvoreni anđeo. Justin ne govori o Isusu kao anđelu prije stvaranja. Justin, međutim, govori o Isusu kao o "anđelu Gospodnjem", nakon stvaranja u različitim susretima s ljudima. Mnogi, ali ne i svi, trinitarijanci ne bi imala problema složiti se s Justinom da se Isus kao nestvoreni Bog, spominje kao Anđeo Jahvin.

U istom paragrafu na koji SK aludira Justin kaže da je Isus bio taj koji je iz grma govorio s Mojsijem i predstavio se kao Jehova.

Justin je još rekao:

"Dokazat ćemo da ga obožavamo s razlogom; jer smo naučili da je on Sin samog istinitog Boga, da ima drugo mjesto i da je Duh proroštva treći. Zbog toga nas optužuju za ludost, govore da pridajemo raspetom čovjeku drugo mjesto do nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svih stvari, no oni ne poznaju otajstvo koje u tome počiva" (Prva apologija 13,5-6 [a.d. 151.]).

 Irenej, koji je umro oko 200. g. n. e., rekao je da je predljudski Isus egzistirao odvojeno od Boga i bio podređen. On je pokazao da Isus nije ravan ”istinitom/pravom i jedinom Bogu”, koji je ”iznad svega, osim kojeg nema drugog”.

Irenej je bio izričiti Trinitarijanac. Bio je Polikarpov učenik, koji je pak bio učenik apostola Ivana. Ovaj komentar SK nema važnosti jer standardna trinitarna teologija uči da je Isus odvojen od Oca i iako jednak u svojoj biti Bogu Ocu, podređen je s obzirom na ulogu. (Baš kao što je i žena jednaka u svojoj biti s njenim mužem i ima istu ljudsku narav, ali je podređena u svojoj ulozi). No, budući da Irenej izravno naziva Isusa vječno koegzistentnim Bogom Sinom s Bogom Ocem, i posebno da nije anđeo, pisci SK smatraju da je ovaj mali "nepohvalni" komentar o Ireneju bolji nego ništa! Dakle, komentar samo odjekuje ono što trinitarijanci naučavaju, a daje lažan dojam da komentar opovrgava trojstvo.

Irenej je također rekao:

"Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga.’’ (Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])

"Dokazi iz apostolskih spisa, da je Isus Krist Jedan te Isti, Jedinorođeni Sin Božji, savršeni Bog i savršeni čovjek." (Protiv krivovjerja, Knjiga III, pogl. 16).

 "Riječ, to jest Sin, je uvijek bio s Ocem." (Protiv krivovjerja, Knjiga IV, pogl. 20, dio 3)

„Jer s njim su uvijek bili prisutni Riječ i Mudrost, Sina i Duha"(Protiv krivovjerja 4:20:1).

 Klement Aleksandrijski, koji je umro oko 215. g. n. e., označio je Isusa u njegovom predljudskom postojanju ”stvorenjem”, a Boga ”nestvorenim, neprolaznim i jedinim pravim Bogom”. On je rekao da je Sin ”najbliži jedinom svemogućem Ocu”, ali da mu nije ravan.

 Prvo i najvažnije, Klement ne naziva Isusa „stvorenjem“. U stvari Klement otvoreno kaže da Isus vječno pred-postoji ("vječnost bez početka") i da je "nestvoren". Aleksandrijska "škola", očito je osnovana od strane apostola Marka i Apolona (Djela 18:24). Ovdje je Klement Aleksandrijski naučio trinitarnu teologiju. SK projicira točno suprotni pogled Klementu od onoga što je on stvarno učio! Ova dva citati sve govore!

"Bilo je tada, Riječ je ušla u vječnost bez početka, kako je i sama Riječ, tj. Sin Božji, koji je, prema jednakosti biti, jedno s Ocem, vječan i nestvoren." (Klement, Fragmenti, Dio I, Odjeljak III, 190 AD)

"Ja razumijem ništa drugo nego da se misli na Sveto Trojstvo, jer treći je Duh Sveti i Sin je drugi, po kome je sve stvoreno po volji Oca." (Klement, Stromata, Knjiga V, poglavlje. 14)

 Tertulijan, koji je umro oko 230. g. n. e., naučavao je da je Bog najviši. On je zapazio: ”Budući da je Otac veći, razlikuje se od Sina; kao što je i onaj koji rađa različit od onog koji je rođen; onaj koji šalje različit je od onoga koji je poslan.” Također je rekao: ”Bilo je vrijeme kad Sin još nije postojao... Prije nego je sve stvoreno, Bog je bio sam.”

 Tertulijan je izričiti trinitarijanac i rekao je: "Nikada se nikoji anđeo nije spustio da bi bio raspet." (Tertulijan, O Tijelu Kristovu, pogl. 6): "Sve Pismo daje jasan dokaz o Trojstvu (Tertulijan, Protiv Praseja, pogl 11), "Porijeklo njegove [Kristove] supstance ga prikazuje kao čovjeka i kao Boga: od jednog rođen, a od drugog, nerođen." (Tertulijan, Tijelo Kristovo, 5:6-7)

"I u isto vrijeme otajstvo ekonomije je dobro čuvano, jer je jedinstvo raspoređeno u Trojstvu. Poredano, troje su Otac, Sin i Duh. Oni su troje, međutim, ne u stanju, nego u stupnju; ne u biti, nego u formi; ne u moći, nego u vrsti; istobitni, jednog stanja, jedne moći, jer on je jedan Bog čiji su stupnjevi, forme i vrste ubrojane u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Tertulijan, Protiv Prakseja, 2 [216. god.])

"Tako sveza Oca u Sinu i Sina u Branitelju čini tri povezane osobe koje se ipak razlikuju jedna od druge. One tri su jedne biti, ali ne jedna osoba, kao što je rečeno: "Ja i Otac jedno smo."(Iv 10,30), s obzirom na jedinstvo biti, a ne jednosti broja." (Tertulijan, Protiv Prakseja, 25 [216. god.])

Kada Tertulijan kaže da je Bog bio sam on dvije rečenice kasnije kaže da Bog nije bio potpuno sam već da je Isus bio s njim:

"Prije nego je sve stvoreno, Bog je bio sam – bio je u sebi i za sebe svemir, i prostor, i sve stvari. Osim toga, bio je sam, jer nije bilo ništa izvan njega. Ali čak ni tada On nije bio sam. Jer imao je sa sobom ono što je posjedovao u Sebi, to jest, Njegov vlastiti Razum. Jer Bog je racionalan, a razum je bio prvo u njemu; i tako su sve stvari po Njemu. Ovaj Razum je Njegova vlastita misao (ili svijesti), koju Grci nazivaju Logos, po kojoj smo mi također odredili termin Riječ ili Govor i stoga je sada uobičajeno među našim ljudima, da kažu da je Riječ na početku bila s Bogom." (Tertulijan, Protiv Prakseja)

 Hipolit, koji je umro oko 235. g. n. e., pisao je da je Bog ”jedan Bog, prvi i Jedini, Stvoritelj i Gospodar svega/sviju”, i ”ništa mu nije [po starosti] ravno... Nego je bio jedan, sam po sebi; koji je, jer je to želio, dozvao u postojanje ono što prije nije postojalo”, kao što je to bilo sa stvorenim predljudskim Isusom.

 Hipolit je bio izričiti trinitarijanac što se vidi iz toga da je čak Otk 1:8 primjenjivao na Krista i nazivao ga "Svemogućim" nekoliko puta. On je također rekao: "Što se tiče moći, dakle, Bog je jedan. Ali što se tiče ekonomije radi se o trostrukoj manifestaciji" (Hipolit, Protiv krivovjerja jednog Noetusa) "činjenica da je Krist, tvorac svega... bio kršten u Jordanu. "(Hipolit, diskurs o Svetoj teofaniji). Ali primijetite što je još Hipolit rekao: "Pored njega nije bilo ništa, ali on [Bog], dok je postojao sam, ipak je postojao u množini." (Hipolit, Protiv Noetusa, dio 10)

SK lažno pripisuje Hipolitu izraz, "stvoren predljudski Isus", budući da on nigdje nešto ovakvo ne kaže. Dakle, Hipolit zapravo uči da Trojstvu (Oca, Sina i Duh Sveti) jedan Bog "ništa nije [po starosti] ravno... Nego je bio jedan, sam po sebi; koji je, jer je to želio, dozvao u postojanje ono što prije nije postojalo."

Dakle, Hipolit je zapravo primjenjivao ove riječi na Krista, kao i Oca i Duha Svetog! Hipolit još kaže:

"Sama Božja Riječ je od Boga samoga, stoga je Riječ Bog, a biće Božje biće. S druge strane, svijet je stvoren iz ničega, stoga on nije Bog." (Hipolit, Pobijanje svih krivovjerja, 10, 29 [228. god.])

Origen, koji je umro oko 250. g. n. e., rekao je: ”Otac i Sin su... u pogledu svog bitka... dvije [s]tvari”; ”u usporedbi s Ocem, [Sin] je sasvim malo svjetlo”.

Origen je uvijek bio trinitarijanac u svome mišljenju, iako je kasnije u života iz ortodoksnog Trojstva skrenuo u herezu. Njegov početni utjecaj bio je Klement Aleksandrijski, ali je kasnije bio pod utjecajem Luciana. Za JS može biti uznemirujuća činjenica da je Origen oko 225.g. započeo kao trinitarijanac da bi kasnije napravio odmak od ortodoksne doktrine Trojstva, a ne obrnuto, kako SK poučava da je bio povijesni trend. Ni u jednom trenutku u životu Origen nije naučavao za Isusa da je stvoren ili da je anđeo! Stoga, čak i u 250.g. SK jednostavno ne može naći nikoga tko je takvo nešto naučavao do pojave Arija! Činjenica da Origen uči da su Otac i Sin različita bića, gdje je Otac u ulozi nad podređenim Sinom, je standardna teologija Trojstva.

Što je još gore za Jehovine svjedoke je da Origen naziva njihovu "Isus je stvorenje" teologiju heretičkom: "Mi ne držimo do onoga što krivovjerci zamišljaju: da se neki dio Božjeg bića pretvorio u Sina i da je Otac stvorio Sina iz ničega, to jest, iz bića koje je izvan njega samog, tako da je postojalo vrijeme kada ga [Sina] nije bilo" (Temeljne istine 4,4,1 [a.d. 225.]). ",budući je Otac nazvan svemoguć, nitko ne bi trebao biti uvrijeđen da je Sin Božji nazvan svemoguć." (Origen, Temeljne istine, O Kristu, BK 1, Ch 2) "Ništa se u Trojstvo ne može nazvati većim ili manjim, budući da izvor božanstva sam sadrži sve stvari" (Origen, De Principis, Knjiga I, CH. 3, sekciju 7) "Mi obožavamo jednoga Boga, Oca i Sina." (Origen, Protiv Celsusa, knjiga VIII, poglavlje 12)

U knjizi Temeljne istine, 4, 4, 1 [225. god.] Origen također kaže: "Ne, odbacujući svaku sugestiju tjelesnosti, držimo da su Riječ i Mudrost rođene od nevidljivog i bestjelesnog Boga, bez sudjelovanja ikakvog tjelesnog bića… izraz, kojeg upotrebljavamo, međutim, da nikada nije bilo vremena kada nije postojao, valja uzeti s određenim tumačenjem. Upravo su riječi "kad" i "nikad" izrazi za vremenitost, dok sve rečeno za Oca, Sina i Svetoga Duha treba shvatiti kao nadilaženje svega vremena, svih doba i sve vječnosti.“

"Jer samo Trojstvo nadilazi svaki smisao, u njemu se može shvatiti ne samo ono vremenito, nego i vječno. Sve ostale stvari, doista, koje se nalaze izvan Trojstva, treba mjeriti vremenom i dobima." 

Obuhvativši povijesne dokaze, Alvan Lamson kaže u svom djelu The Church of the First Three Centuries (Ckrva u prva tri stoljeća): ”Današnja popularna nauka o Trojstvu... ne dobiva podršku iz riječi Justina [Mučenika]: a ova primjedba može se proširiti na sve prednicejske oce; to jest, na sve kršćanske pisce prvih tristo godina nakon Kristova rođenja. Istina, oni govore o Ocu, Sinu i... svetom Duhu, ali ne kao o međusobno ravnima, kao o nekoj numeričkoj biti, ne kao o Tri u Jednom, u onom smislu kao što to sada naučavaju trinitarijanci. Zapravo, upravo je suprotno.”

Ono što ovdje nije istaknuto je da je Alvan Lamson unitarijanac (dakle nije trinitarijanac, što SK jasno ne kaže) pa je upitno koliku težinu ima navođenje njegova mišljenja. Jednaku težinu bi imalo navođenje katoličkog biskupa koji tvrdi da je Petar bio prvi papa.

Stražarska kula ovdje daje krivi dojam da Lamson govori da prednicejski oci uopće nisu poučavali trojstvo!

Kao što je već pokazano, Justin i većina prednicejskih očeva jasno uči da je Isus nestvoreni Bog i da je Duh Sveti osoba. To naučava kako Sveto pismo tako i prednicejski oci!

 Prema tome, Biblija i povijest potvrđuju da je Trojstvo bilo nepoznato u biblijska vremena i nekoliko stoljeća nakon toga.

 Ovaj zaključak je pokazan krivim.